I KULTURA SE BORI SA PANDEMIJOM

Pozorište za glumce nije samo mjesto zaposlenja, nego je izraz slobode, kreativnosti i umjetnosti. Sa početkom 2020. godine i brojnim stegama koje nam je donijela pandemija korona virusa, pozorište kao institucija osiromašeno je, a život glumaca izmijenjen drastično.

O fukcionisanju umjetnosti i kulture u gradu na Vrbasu, za treće izdanje magazina Hedonist govorio je banjalučki glumac Duško Mazalica.

– Pozorište je posebno stradalo, jer je to neka vrsta kolektivnog čina, gdje glumci zajedno igraju predstavu i nemoguće je izbjeći fizički kontakt. Ono što nas suštinski najviše muči je to što se distanca zove socijalna, umjesto fizička. Svrha pozorišta je da radi na razvoju kolektivnog duha i to je rad na jednoj dubljoj dimenziji čovjeka, u smislu sklapanja kolektivne energije i stavljanja čovjeka kao socijalnog bića u kontekst. Sad se zbog korone svi razdvajamo, svi se zatvaramo u neke svoje mikrosvjetove, otuđujemo se jedni od drugih. Pozorište kao da gubi svoju snagu, mi glumci to dobro osjećamo i nas to strašno boli – objašnjava Duško. Kaže da mu je u godini pandemije bila velika čast i zadovoljstvo što je učestvovao u dva projekta u Narodnom pozorištu Republike Srpske. – Povodom obilježavanja 90 godina postojanja, glumio sam u predstavi „Zlatno doba”, autora Željka Stjepanovića, koja je jedna lijepa priča o nastajanju pozorišta, a zatim i u predstavi „Derviš i smrt”, koja je nekoliko puta odgađana, ali smo je na kraju izgurali i sada je to jedna od najtraženijih predstava u NPRS, bar što se tiče potražnje karata – priča Duško za Hedonist. Mazalica je jedno od najprepoznatljivijih lica Dječijeg pozorišta Republike Srpske i jedan je od onih glumaca koji je u periodu izolacije uveseljavao najmlađe. „Pepeljuga”, „Trnoružica”, „Šišmiš i lasice”, te mnoge druge bajke i basne u njegovoj interpretaciji preplavile su društvene mreže. Na svom youtube i facebook profilu objavljuje priče za najmlađe, da bi im olakšao dane koje provode u kući i učinio ih interesantnijim. – Neki svojim poslom pomažu i rade u skladu sa zakonom i vanrednim mjerama, a mi, pozorišni radnici, ostali smo bez posla ili nam je rad sveden na minimum. Osjećamo da možemo, da treba i hoćemo da pomognemo u teškoj situaciji koja je zadesila društvo. Iz tog osjećanja pojavila se ova jednostavna ideja kako da dođem do svoje publike i da ih bodrim, savjetujem i razonodim – navodi banjalučki glumac. Duško priča da je pronašao način da završi projekat koji je započet prošle godine, odnosno film „Škola na selu”, u kojem su glavni glumci djeca iz škole glume „Dea Nika”. – Premijera je bila zakazana za 16. mart, ali nije bilo uslova da se održi. Ovaj film je školski zadatak nas u „Dea Niki”, školi glume koju vodim zajedno sa koleginicama Majom Vujanović i Brankom Mišić. Imali smo ideju, prošli smo na konkursima za projekte, podržani smo za filmsku produkciju, što je veoma važno, jer ona kod nas nije previše razvijena. Sve što smo pripremali snimili smo za šest dana i djeca su osjetila da film nije jednostavna umjetnost i da ga mora pratiti određena vrsta odricanja i zalaganja. Film je sniman u okolini Banjaluke, u Osnovnoj školi „Desanka Maksimović” u Glamočanima i u dvorištu škole u Starom Martincu. Snimanje je završeno prošle godine, postprodukcija u februaru, ali premijeru smo morali pomjeriti zbog korone. Nakon osam mjeseci stvorili su se uslovi i premijera je održana u Dječijem pozorištu Republike Srpske, pred ograničenim brojem gledalaca, ali je istovremeno emitovana na javnom servisu RTRS+ za sve građane Republike Srpske – zaključuje Duško. Izvor: Hedonist / Foto: Jelena Medić