Po predanju, Manastir Lovnica je zadužbina kralja Dragutina Nemanjića koji je kao srpski kralj (1284-1321) upravljao i sjevernoistočnom Bosnom. Kako kaže predanje, tu Dragutin sazida manastir na mjestu gdje je „lov lovio“ i mjestu koje ga je ljepotom zadivilo. Čak se i spominje „lovni dvorac“ koji je prema predanju bio smješten negdje u blizini Lovnice.
U starijim izvorima postoji narodno predanje da je crkva čudesnim preseljenjem sama sebe locirala, a da su to prvi uočili lovci.
Oni su dalje to mjesto pokazali neimarima, te da je po njima manastir dobio ime što pomalo govori stih narodne poezije:
„Sama se crkva sakrivala, od tad se Lovnica prozvala“ (Ševo, 2002. str. 120).
Područje oko manastira Lovnice je predstavljalo važnu tursku komunikaciju iz doline Spreče ka Sarajevu, a u neposrednoj okolini mogu se pronaći nekropole sa stećcima. Neke od tih nekropola ukrašene s motivima vinove loze.
Izvor: Katera / Foto: Vladimir Milovac