U SREBRENICI SE NALAZE OSTACI ČAK PET SREDNJOVJEKOVNIH GRADOVA

Na prostoru koje danas obuhvata srebrenička opština nalaze se ostaci čak pet srednjovjekovnih gradova: Srebrnik, Klotjevac, Đurđevac, Kličevac i Šubin. Srebrnik i Klotjevac su očuvaniji i pristupačni dok od preostala tri postoje dijelovi zidina i kula, zapuštenih i nepristupačnih.

Ovi gradovi danas ne nude nikakve sadržaje i u ruševnom stanju odolijevaju klimatskim uticajima, postepeno urastajući u šikare.

Klotjevac i Đurđevac su i u sastavu Nacionalnog parka "Drina" formiranog prije nekoliko godina. Još u vrijeme Rimljana ovdje se eksploatisala ruda srebra i olova po čemu je šire područje nazvano Argentarija. Arheološkim istraživanjima otkrivene su ruševine rimske Domavije na brdu Gradina u blizini današnjeg rudnika i naselja Sase nedaleko od Srebrenice, a otkriveni su i ostaci rimskog municipiuma /grada/ u Skelanima. Još ima lokacija gdje se nalaze prepoznatljive jame iz kojih se u rimsko doba kopala ruda. Postoje brojna otkrića i arheološka nalazišta iz tog vremena. Još se otkrivaju ostaci objekata i predmeti iz rimskog razdoblja i izoravaju novčići i drugi predmeti iz rimskog doba na njivama u dolini Drine i vade prilikom izvođenja zemljanih građevinskih radova na ovom području. U tom periodu nikla su naselja i gradovi među kojima su najpoznatiji Gradina kod Rudnika "Sase", gdje su i prije nekoliko godina u rudničkoj stambenoj koloniji pronađeni ostaci rimskih građevina, keramika i komadi nekih predmeti koji su tada korišteni. U Skelanima su 2008. godine otkriveni ostaci rimske arhitekture, Vile rustika, sa jedinstvenim podnim mozaicima i podnim grijanjem, te razni artefakti u imperatorskoj palati, kao i 80 kamenih spomenika koji se trenutno nalaze u muzejskoj zbirci u bivšoj školi u Crvici kod Skelana. Spomenici su nastali u prva tri vijeka nove ere, a među njima su i spomenici bogova Jupitera i Silvana. Otkrivena su dva sloja kamenih podnih mozaika, što je rijetkost i što pokazuje da je vršena rekonstrukcija tog objekta.

Otkriveni su ostaci praistorijske kuće, kovani novac iz vremena cara Trajana i Antonija Pija, te rimski put i dvije ranohrišćanske bazilike.

To nalazište kasnije je prošireno, došlo se do novih otkrića i formirana je Javna ustanova Arheološki muzej "Rimski municipium" Skelani koja brine o tom nalazištu i nastoji da uredi i zaštiti to vrijedno kulturno-istorijsko nasljeđe, da ga učini dostupnim zainteresovanim turistima i naučnim radnicima te na neki način da valorizuje taj turistički potencijal. U trećem vijeku Domavija je imala je status kolonije i bila je središte rimske rudarske administracije za provincije Panoniju i Dalamciju. Smatra se da je palata u Skelanima izgrađena prije Domavije u cilju organizovanja eksploatacije i transporta rude i sa ovog prostora odnosno tadašnje Argentarije, kao i zbog organizovanja trgovine na Drini. Srebreničko područje zbog njegovih rudnih potencijala, a posebno srebra po kojem je ovaj gradić dobio ime, te drugih prirodnih bogatstava od davnina je je bilo privlačno osvajačima, od Rimljana, Turaka, Mađara do Austrougarske i Njemačke.

Srebrenica se prvi put u pisanim izvorima spominje 1352. godine, a 1376. godine proglašena je trgovačkim mjestom.

U srednjem vijeku oživljeno je srebreničko rudarstvo ugašeno nakon pada rimske imperije u čije vrijeme se eksploatisala ruda sa prostora današnje BiH. Srebrenica u to vrijeme ponovo doživljava nagli uspon, trgujući sa Dubrovčanima. Za vrijeme vladavine Tvrtka Prvog radi kovnica novca i u pisanim dokumentima pominju se srebrenički perperi i groševi, ali i zlatni dukati. "Poseban privredno-kulturni razvoj Srebrenica doživljava u vrijeme vladavine despota Stefana Lazarevića kome je ugarski kralj Žigmund darovao ovo područje u julu 1411. godine", navedeno je u knjizi "Srednjovjekovna Srebrenica 14-15. vijek" autora Desanke Kovačević Kojić objavljenoj u izdanju Srpske akademije nauka i umetnosti 2010. godine. U tom periodu niču brojna srednjovjekovna utvrđenja i crkve na ovom području. Skoro da nema brda u srebreničkoj opštini na kome se ne bi otkrili ostaci arhitekture ili arheološka nalazišta građevina iz rimskog doba, nekog srednjovjekovnog utvrđenja, te temelji brojnih pravoslavnih hramova, ali tu su i ostaci jednog franjevačkog samostana i crkve po kojem je franjevačka provincija dobila ime Bosna srebrena koje i danas nosi. Tako su prilikom uređenja lokaliteta Crkvište u jesen 2016. godine na brdu Borovac iznad sela Orahovica otkriveni ostaci ranohrišćanske crkve iz šestog ili početka sedmog vijeka. To nalazište je konzervirano, uređeno i zaštićeno izgradnjom kvalitetne nadstrešnice sa zvonikom. Taj objekat je prošle godine osveštao NJegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom. Nakon Borovca otkriveni su ostaci pravoslavne crkve i iznad sela Čumavići. Pristupilo se uređenju i tog lokaliteta.

U Srebrenici su se nalazile i brojne topionice za preradu rude, kao i kovnica novca.

Prvi pisani dokument o borbi za očuvanje životne sredine/ekološki/ u svijetu potiče iz Srebrenice 1435.godine kada se Dubrovčani žale tadašnjem despotu Đurđu Brankoviću na loše zdravstvene prilike u gradu i kao razlog navode mnoge topionice, tražeći njihovo izmještanje da bi mjesto bilo zdravije za život, što je despot već bio naredio. Za Srebrenicu se vezuje i prvi pisani dokument o borbi za radnička prava i pobuna rudara protiv nadtornika Vladislava 1427.godine koji ih je ugnjetavao. Dakle, borba za radnička prava u Srebrenici počela je 65 godina prije otkrića Amerike ili 459 godina prije 1.maja 1886.godine i pobune radnika u Čikagu, koji se u svijetu uzima kao početak borbe radnika za svoja prava-Međunarodni preznik rada. Osim pet poznatih srednjovjekovnih gradova, čiji su ostaci još vidljivi i pokazuju da je Srebrenica imala izuzetan ekonomski značaj i snagu u tom periodu što potvrđuje i srednjovjekovni Manastir Svete Trojica u Sasama, izgrađen 1242. godine u vrijeme kralja Uroša Prvog Nemanjića poznatijeg kao kralj Milutin, sinovac Svetog Save.

Iguman Metodije kaže da je, prema predanju, u Sasama jedno vrijeme stolovao despot Stefan Lazarević i pružao nesebičnu pomoć ovom manastiru.

U to vrijeme na srebreničkom području izgrađen je veliki broj pravoslavnih hramova, što govori da je ovo mjesto bilo i značajan duhovni centar. Kao takvo postalo je sjediše Mitropolije srebreničke 1232. godine. Dakle, samo 13 godina nakon sticanja autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve /1219. godina/ Sveti Sava je uspostavio Mitropoliju srebreničku, a deset godina kasnije izgrađen je Manastir Sase, što pokazuje koliki je duhovni značaj imala ova sredina i potvrđuje odanost ovdašnjeg stanovništva pravoslavnoj vjeri. Srebrenica se može smatrati kolijevkom pravoslavlja sa lijeve strane Drine. Manastir Sase u svojoj skoro osmovjekovnoj istoriji više puta je razaran, rušen i spaljivan, ali je uvijek obnavljan i vaskrsavao, pa je i danas duhovno središte i odredište pravoslavnih hrišćana iz ovog kraja, ali i cijelog svijeta, koji posjećuju ovu bogomolju, organizuju vjenčanja i krštenja i prisustvuju bogosluženjima. Poznato je da je manastir obnavljan 1858. te 1989. godine. Stradao je i u posljednjem ratu u BiH, ali je obnovljen 2010.godine kada ga je 18. septembra osveštao tadašnji episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije.

O srednjovjekovnim gradovima Đurđevcu, Kličevcu i Šubinu malo se znaa, a nešto su poznatiji i pristupačniji Srebrnik i Klotjevac.

Đurđevac je na lijevoj obali Drine desetak kilometara uzvodno od Skelana. Ovaj toponim asocira da je izgrađen za vrijeme vladavine despota Đurđa Brankovića ovim područjem. Kao i za mnoge kule i utvrđenja iz tog perioda i za ovo je u narodu vezano vjerovanje da ga je podigla prokleta Jerina, a predanje govori da je ona ljetovala na ovoj tvrđavi. Samo djelimično su vidljivi ostaci kvadratne kule i dvorišta u lošem stanju dok je na obroncima prema Drini vidljivo tridesetak metara zidine koja se obrušava, a koja je štitila centralno utvrđenje. Đurđevac se pominje u pisanim izvorima 1444. godine u Povelji kojom se bosanskom vladaru garantuju posjedi i gradska utvrđenja.U brošuri "Srednjovjekovni gradovi u Srebrenici", koju je 2021. godine objavio Nacionalni park "Drina", u čijem je sastavu ova kula, navodi se da istorijski podaci u poveljama iz 1444, 1448, i 1454. godine pokazuju da je Đurđevac bio podignut u vrijeme despota Đurđa Brankovića, ali da je kasnije to područje došlo pod vlast Stefana Vukčića Kosače. Posljednja slučajna otkrića novca u neposrednoj blizini Đurđevca, kovanog u vrijeme despota Đurđa Brankovića uvjerljivo pokazuje da je ovaj grad-utvrđenje na Drini izgrađen u doba kada je Đurađ vladao ovim područjem. Đurđevac u prethodnom periodu nije privukao pažnju istaraživača i prepušten je zaboravu i propadanju. Očekuje se da će se taj odnos promijeniti i da će u narednom periodu arheolozi organizovati istraživanja, te da će doći do konzervacije i zaštite ovog kulturno-istorijskog lokaliteta. Izvor: SRNA