MIRIS DUNJE I VISOKOKVALITETNA RAKIJA U PRIDVORCIMA

Žuti plodovi dunja na imanju Danila Škera, tokom oktobra, mame mirisom. U starijem voćnjaku, smještenom uz sam put kroz trebinjsko naselje Pridvorci, na stablu su krupne i žute dunje. "Mi smo živjeli u Sarajevu, kao dijete sam 1963. došao ovdje. Tamo smo imali kuću i dunju u dvorištu. Kad sam razmišljao čemu da se posvetim u svojim penzionerskim danima sjetio sam se mirisa dunja sa ormara iz djetinstva, tako sam i odlučio da zasadim prvih 50 stabala. Mnogi su bili skeptični jer ovdje u Trebinju imaju ljudi po jedno, dva ili tri. Kad sam i sljedeće godine posadio 50 onda su se zapitali šta ja to radim“, započinje svoju priču Danilo. I zaista, u Hercegovini bar u ovom njenom istočnom dijelu, na sličnu ideju nije došao niko. Danilo je u međuvremenu povećao broj stabala, sada ih je 500. Cijeli jedan hektar je zasađen.

“Imamo u Trebinju preko 260 sunčanih dana što je idealno za sazrijevanje dunje, grožđa i smokve“, navodi naš sagovornik.

Fokusiran je na proizvodnju rakije od dunje. Do dobre kapljice put je dug i zahtijeva rad, trud, posvećenost tokom cijele godine. Pomaže kompletna porodica. Od gnojenja i rezidbe, preko navodnjavanja, branja, skladištenja, fermentacije – faza je puno, a nijedna ne trpi grešku. Kvalitet ploda je osnovni preduslov dobre rakije. “Kao i dobro meso što je presudno za dobar ručak. Svaki plod pojedinačno se kontroliše, rasijeca na pola, da se provjeri da nema crva u sebi, mada obično nema kada je zaštita dobro obavljena. Ono što biste stavili u usta stavite u rakiju i mora biti kvalitetna“, otkriva dobitnu kombinaciju za uspjeh. Sa proizvodnjom je počeo 2007. godine, ipak da bi sve usavršio potrebno mu je bilo osam godina. Znanje do kojeg se dolazi iskustvom ne može se pročitati na internetu. “Moraš sve to da prođeš da bi znao gdje si griješio, kako bi sljedeće godine to popravio. To se jednostavno tako uči, neće vam to niko reći. Meni je trebalo osam godina, iako sam još kao dijete od roditelja naučio kako se rakija peče. Pojedinosti krakteristične za svaku fazu i proces su jako važne“, priča Škero. Danilova rakija od dunje pije se u dva lokala u Trebinju i isto toliko u Herceg Novom. Na tržište sa etiketom još nije izašao, možda će sljedeće godine. Međutim, pročuo se glas o vrhunskoj dunjevači iz Pridvoraca. “Stizala je i do Australije, Kanade, Holandije, Švedske. Ko je jednom uzme, uzimaće je stalno jer je to čista rakija, ono što dunja sama da. Mora da odleži u hrastovoj buradi i po četiri godine. Jednostavno, nije za upotrebu najmanje dvije godine jer u suprotnom nema nikakve arome. Sada je lagerujem. Što je starija, to je bolja“, zadovoljno objašnjava ovaj proizvođač. Danilo uzgaja dvije sorte – leskovčku dunju i vranjski dunjac. Leskovačka daje količinu, a vranjski dunjac oplemenjuje i daje joj aromu. Ove godine sa svoje plantaže imaće deset tona sirovine, a sljedeće, nada se, blizu dva vagona. Izvor: ETrebinje