Jovan Dučić, po mnogima najveći filozof među pjesnicima i najveći poeta među filozofima, rođen je prije 145 godina u Trebinju, ali se ne zna se tačno da li 15. ili 17. (po julijanskom kalendaru 5.) februara.
Smatra se najznačajnijim pjesnikom modernizma i liričarom zlatnog doba srpske književnosti. Pjesnik, pisac i diplomata, jedan od osnivača Narodne odbrabe i član Srpske kraljevske akademija, sa godinu dana ostao je bez oca Andrije koji je poginuo u Hercegovačkom ustanku.
Nakon osnovnog obrazovanja u Trebinju, srednju trgovačku školu završava u Mostaru, učiteljski fakultet u Sarajevu i Somboru.
Oštar kritičar austrougarske vlasti na jeziku i peru protjeran je iz Bijeljine, gdje je jedno vrijeme radio kao učitelj. Progon zbog pjesama “Otadžbina” i “Oj Bosno” odveo ga je do manastirske škole u Žitomisliću.
Ipak godinu poslije vratio se u Mostar i sa Alkesom Šantićem pokrenuo časopis Zora ali iz istih razloga je ostao i bez ovog posla zbog čega odlazi u Ženevu gdje je završio pravni fakultet i nakon toga dobio posao u Ministarstvu inostranih poslova Srbije. Službovao je u Carigradu, Sofiji, Rimu, Atini, Kairu i Madridu.
Sa okupacijom Jugoslavije 1941. i nakon što je Španija priznala NDH odlazi u neutralnu Portugaliju, a potom u Ameriku. U Ilinosu je do smrti, 1943. godine, vodio organizaciju koja je predstavljala srpsku dijasporu u Americi, čiji je osnivač Mihajlo Pupin. Posljednja želja mu je bila da ga sahrane u Trebinju, što je i urađeno 22. oktobra 2000. godine, kada su njegove kosti iz SAD prevezene u grad pod Leotarom.
Za Dučićevu slikovitu poeziju melodičnog ritma mnogi književnici su rekli da oslikava njegov otmen, diskretan i duhovit karakter.
SeeSrpska