Svirajući trubu mnogo je putovao, a kaže da je uvijek posebno lijep osjećaj doći u Republiku Srpsku.“Mogu reći da mi je sviranje trube pomoglo i dovelo do toga da dosta putujem. Bukvalno sam obišao čitav region, nastupao i u Njemačkoj, Poljskoj, Rumunija, Italiji... Stranci se generalno oduševe našom balkanskom muzikom, a naročito kad čuju obrade svjetskih hitova odsvirane na trubi. To im je baš ugođaj. Dosta puta sam nastupao i u Republici Srpskoj (Banja Luka, Bijeljina, Višegrad, Doboj, Zvornik, Pale, Trebinje) i uvijek je lijep osećaj doći tu", otkriva Dragan. Za Republiku Srpsku ga vežu prvenstveno ljudi ali i dobar ukus. “Prije svega, zbog ljudi, njihove gostoprimljivosti i toga kako te prihvate, i naravno Banjalučkog ćevapa! Najupečatljiviji nastupi u Banjaluci su mi bili februara ove godine sa grupom “357” i negdje 2006. godine, kada sam jos kao srednjoškolac nastupao u orkestru svog oca na prepunom Kastelu.” Kad krene kući svaki put ponese po neko prijateljstvo, neka od njih traju godinama. SeeSrpska/Nevena Reljić