MILOŠ BIKOVIĆ ZA SEE SRPSKU: BALKANSKA MEĐA JE LEKCIJA IZ ISTORIJE

"Sa velikom dozom odgovornosti smo snimali film Balakanska međa. Trudili smo se da što bliže publici predočimo dio istorije koji se dogodio nedavno i da to bude određena lekcija. Bilo nam je važno da ne povrijedimo sjećanje na žrtve. U poslednjih nekoliko decenija, srpski narod svijetu je prikazan u negativnom kontekstu, te smo zbog toga istinu stavili kao primarni cilj”, kaže u intervjuu za naš portal srpski glumac i producent Miloš Biković. Za one koji još nisu pogledali ovo ostvarenje, Biković objašnjava da je film inspirisan stvarnim događajem koji se odigrao u junu 1999. godine kada je bataljon ruskih padobranaca izvršio desant na aerodrom Slatina u Prištini

Riječ je o srpsko-ruskoj koprodukciji, gdje ste se pored vašeg kolege Miodraga Radonjića po prvi put našli u ulozi producenta. Kako je došlo do saradnje?

Ideja o ovoj temi potekla je od ruske produkcije. Ja sam imao skroz drugačiju ulogu. Naime, čitajući scenario, shvatio sam da se ovaj događaj više tiče nas nego Rusa. U razgovoru sa Miodragom, odlučili smo da sa našom firmom "Arhangel studio" u ovaj projekat uđemo kao koproducenti, dok je režija pripala Andreju Volginu.

Film ruši sve rejtinge gledanosti. Traži se karta više, a kritike su pozitivne. Pruža li Vam to satisfakciju i vjetar u leđa kao podstreh za nova ostvarenja?

Mislim da je film kod publike dobro prihvaćen, još uvijek je u bioskopima. Čini mi se da smo stigli do cifre od 250.000 pregleda, što je jako zadovoljavajuće. Meni lično, velika satisfakcija ali i nagrada za trud i rad jeste to, što publika nakon svake projekcije ustane i gromoglasnim aplauzom i ovacijama, pozdravi glavne aktere ove priče. To me čini ispunjenim, te dosta govori o tome koliko je ovakav film bio potreban ovdje.

Da li je Vama kao glumcu teško izaći iz uloge, imajući u vidu da je ratna tema i period kojeg naš narod teško može zaboraviti?

Ne postoji tačan sistem za izlazak iz uloge, psihološki. Svaka uloga ostavlja u vama neki talog. Zbog toga je važno baviti se sobom i svojom psihom u tom smislu da ne dozvolite da vas uloga poremeti i da na neki način u lošem smislu, promijeni vas kao ličnost. Iz uloge u ulogu vi se bavite nečim drugačijim, onim čime se bavi vaš lik. Obogaćujete svoj život za jedno iskustvo, važno je samo zadržati stabilnost karaktera.

U teškim vremenima globalizacije, kultura je nekako ostavljena po strani. Kič i šund su nešto što je svakodnevnica. Da li je kulturi potrebna katarza?

Kultura jeste na klimavim nogama, to je činjenica. Nažalost, mlađi naraštaji odrastaju uz rijaliti programe, i to je rak rana našeg društva. Potreban je određeni vid prosvjećenosti, a to se može postići kvalitetnim kulturnim programom kako u bioskopima tako i pozorištima. Razgovarao: Danijel Vejo