BANJALUČKI PROIZVOD KOJEM SE MUŠTERIJE VRAĆAJU ZBOG KVALITETA

Banjalučanin Aurelije Ševčuk, odrastao u krojačkoj radionici uz zvuk mašina i alata, nastavio je porodičnu tradiciju bavljenja kožarskim zanatom. Ševčuk je za “Glas Srpske” ispričao da je očev krojački salon proširio i preuredio u radionicu za pravljenje torbi i ostalih proizvoda od kože. - Mušterije su prestale da naručuju odijelo po mjeri pa smo odlučili da se prilagodimo. Počeli smo raditi sa kožom, keperom i drugim materijalima od kojih smo pravili torbe - rekao je Ševčuk. Kaže da je koža kao materijal zahtjevna za obradu, a najčešće je nabavlja u Italiji. - Na prostoru bivše Jugoslavije postoje dvije fabrike koje proizvode kožu, u Bugojnu i Kaknju, pa i to predstavlja problem. Kada izrađujem kaiš, kožu ručno siječem skalpelom ili sitnom mašinicom za sječenje. Isječena ivica se mora obraditi jer bude gruba i oštra zbog deblje i jake kože. Rupe bušim pomoću probijača, a farbam ručno - kazao je Ševčuk.

Iako je unaprijedio mašinski park, i danas radi na očevim mašinama.

- Ovaj posao daje mogućnost improvizacije. Ako nemaš dovoljno novca za neku mašinu, vraćaš se starim načinima rada. Međutim, za stare strojeve je teško naći nove dijelove - istakao je Ševčuk. Dodao je da radi sa prirodnim platnima bez sintetike, što kupci prepoznaju i znaju da cijene. - Mušterije se vraćaju zbog kvaliteta. Kaiše, muške torbe i novčanike pravim svakodnevno. Cijena novčanika je do 30 KM, a muških torbi, od onih za laptop do putnih, od 60 KM do 100 KM. Cijena materijala najviše utiče na cijenu proizvoda - naveo je Ševčuk.

Iako kaže da je došlo “neko čudno vrijeme”, vjeruje da će prave zanatlije uvijek biti na cijeni.

- Bavim se ovim zato što vjerujem u ovaj posao i vjerujem da će ljudima uvijek trebati torba po mjeri, novčanik, cipele, pa i odijelo - rekao je Ševčuk i dodao da je njegov otac imao četiri radnika i tri učenika na praksi, a da je toga danas sve manje. Ševčuk je pojasnio da najbolju prođu ima jeftina roba spornog kvaliteta. - Mnogo jeftine robe se uvozi i prodaje. Recimo, kaiš od nekvalitetnog materijala, koji u Turskoj košta tri evra, ovdje se prodaje za 30 evra. Krajnji proizvod koji nastaje u ovoj radionici je skuplji i nije konkurentan na tržištu bez obzira na kvalitet - rekao je Ševčuk. Aurelije kaže da trenutno izrađuje kancelarijske pepeljare koje će slati u Njemačku kao božićne poklone. - Pravio sam i torbice za njemačku firmu “Comandante Grider”. Dvije godine sam po nacrtima njihovih arhitekata radio uzorke kako bi na kraju došlo do konačnog proizvoda – zaključio je Ševčuk. Izvor: Glas Srpske / Piše: Nevena Reljić