Iako je unaprijedio mašinski park, i danas radi na očevim mašinama.- Ovaj posao daje mogućnost improvizacije. Ako nemaš dovoljno novca za neku mašinu, vraćaš se starim načinima rada. Međutim, za stare strojeve je teško naći nove dijelove - istakao je Ševčuk. Dodao je da radi sa prirodnim platnima bez sintetike, što kupci prepoznaju i znaju da cijene. - Mušterije se vraćaju zbog kvaliteta. Kaiše, muške torbe i novčanike pravim svakodnevno. Cijena novčanika je do 30 KM, a muških torbi, od onih za laptop do putnih, od 60 KM do 100 KM. Cijena materijala najviše utiče na cijenu proizvoda - naveo je Ševčuk.
Iako kaže da je došlo “neko čudno vrijeme”, vjeruje da će prave zanatlije uvijek biti na cijeni.- Bavim se ovim zato što vjerujem u ovaj posao i vjerujem da će ljudima uvijek trebati torba po mjeri, novčanik, cipele, pa i odijelo - rekao je Ševčuk i dodao da je njegov otac imao četiri radnika i tri učenika na praksi, a da je toga danas sve manje. Ševčuk je pojasnio da najbolju prođu ima jeftina roba spornog kvaliteta. - Mnogo jeftine robe se uvozi i prodaje. Recimo, kaiš od nekvalitetnog materijala, koji u Turskoj košta tri evra, ovdje se prodaje za 30 evra. Krajnji proizvod koji nastaje u ovoj radionici je skuplji i nije konkurentan na tržištu bez obzira na kvalitet - rekao je Ševčuk. Aurelije kaže da trenutno izrađuje kancelarijske pepeljare koje će slati u Njemačku kao božićne poklone. - Pravio sam i torbice za njemačku firmu “Comandante Grider”. Dvije godine sam po nacrtima njihovih arhitekata radio uzorke kako bi na kraju došlo do konačnog proizvoda – zaključio je Ševčuk. Izvor: Glas Srpske / Piše: Nevena Reljić