Divlji, a zavodljiv, neuredan, a raskošan, grub, a pun topline, sirov, a pun šarma, star, a neumorno živ - sve je to Palermo.
Ako odlaskom u najveći grad Sicilije očekujete uglađenu eleganciju Milana, dobićete sirovu estetiku. Ako želite romantičnu kulisu Venecije, dobićete glasnu, nefiltriranu stvarnost. Ako, pak, tražite monumentalnu pozornicu Rima, dobićete haos koji sam sebi režira scenu.
Slojevi istorije
Palermo nije takav slučajno. To je grad koji su oblikovali Feničani kao luku, Arapi kao grad vrtova i mirisa, i Normani kao prestonicu moći. Sve što je došlo poslije — Španci i Burboni — nije izbrisalo te slojeve, nego ih je samo dodatno zapetljalo. To je, u svakom smislu, grad pun različitih slojeva.
Ritam ulica
Gdje god da kreneš, prije ili kasnije naći ćeš se na Via Maqueda ili Corso Vittorio Emanuele — dvije glavne gradske arterije koje sijeku Palermo i određuju njegov ritam: jedna uža, življa i pješačka, druga šira, starija i monumentalnija.
Sudar haosa i ljepote
Šetnja njima je stalni sudar. Buka, gužva, ljudi sa svih strana, a opet lijepo, jer se između tog haosa otvaraju pogledi na trgove, crkve i fasade koje podsjećaju zašto si tu. Sve se lomi u Quattro Canti, mjestu gdje se četiri ulice sijeku — raskrsnici čiji su uglovi zgrada blago zaobljeni i čine je savršenim krugom. Ljudi zastaju, okreću se oko sebe, pa se i ta gužva na trenutak rasporedi u kadar koji izgleda gotovo skladno.
Nastavak priče
Ostatak teksta pročitajte na stranici Hedonist magazina.