U vremenu kada većina mladih i obrazovanih ljudi teži ka većim urbanim centrima i brzom tempu života, postoje priče koje nas podsjete na ljepotu jednostavnosti, odvažnosti i nepredvidivih životnih izbora.
Jedna od takvih priča jeste i priča Ksenije Radoja, nastavnice srpskog jezika i književnosti, koja je gradske gužve zamijenila mirnijim ritmom Glamoča, donoseći u tamošnju osnovnu školu novu energiju, znanje i ljubav prema maternjem jeziku.
Ksenija je rođena u Novom Sadu, gradu u kojem se školovala i na čijem je Filozofskom fakultetu stekla diplomu iz oblasti srpskog jezika i književnosti. Dio svog životnog i profesionalnog puta provela je i u Banjaluci, navikavši na sadržaje, prilike i dinamiku koje pružaju veći gradovi. Međutim, život često piše scenarije koje unaprijed ne planiramo.
- U Glamoč sam došla sticajem okolnosti. Saznala sam da se otvara radno mesto u mojoj struci, a s obzirom na to da u tom trenutku nisam bila radno angažovana, prepoznala sam to kao lepu priliku koju vredi iskoristiti - prisjeća se Ksenija.
Iako u Glamoču nikada ranije nije živjela, niti je u njemu rođena, određene porodične veze sa ovim krajem pružile su joj osjećaj bliskosti.
Nije bilo dugih i iscrpljujućih kalkulacija, odluka je pala spontano. Hrabro, potpuno sama, spakovala je kofere i krenula u novu životnu epizodu.
Maksimalna posvećenost
Od septembra i početka ove školske godine, Ksenija je postala neizostavan dio kolektiva Osnovne škole "Glamoč". Predaje srpski jezik najmlađim osnovcima, učenicima od prvog do petog razreda, kojih je ukupno 20.
- U školi uglavnom postoje dva odeljenja svakog razreda, mada negde imamo i samo jedno. Svi učenici koji pohađaju nastavu srpskog jezika iz oba odeljenja dolaze zajedno na čas, tako da u grupi imam od troje do petoro dece, u zavisnosti od razreda. Ovakav princip rada mi omogućava da se svakom učeniku maksimalno posvetim - kazala je za "Glas" Ksenija.
Budući da je srpski jezik kao nastavni predmet u ovoj školi uveden tek prije dvije godine, predznanje đaka je, navodi Ksenija, prilično šaroliko.
- Predznanje učenika bilo je različito, što je i očekivano kada radite sa decom različitog uzrasta i različitog prethodnog iskustva u učenju jezika. Važno je napomenuti da je srpski jezik kao nastavni predmet ovde uveden tek nedavno. Pre toga, đaci su birali da uče bosanski ili hrvatski jezik, tako da su radili po različitim modelima i sa različitim nastavnicima - objašnjava Ksenija.
Iako je još rano za izdvajanje konkretnih anegdota, Ksenija ističe da je rad sa djecom svakodnevni izvor inspiracije i sitnih radosti koje učionički život čine posebnim.
Dva svijeta jednako vrijedna
Prelazak iz velikih centara poput Novog Sada i Banjaluke u malu opštinu kao što je Glamoč predstavlja značajnu promjenu životnog stila. Ipak, Ksenija na tu promjenu gleda sa velikim razumijevanjem i zahvalnošću.
- Razlike su zaista velike, kako u poslovnom, tako i u svakodnevnom životu. Navikla sam na dinamiku i sadržaje velikih gradova, ali male sredine poput Glamoča nude neprocenjiv mir i mnogo bliže, neposrednije odnose među ljudima. Srećna sam što imam priliku da iskusim oba načina života i iz svakog izvučem ono najbolje - navodi ona.
Pogledom unazad, potvrdila je da je donijela pravu odluku. Dobila je priliku da radi posao za koji se školovala, stekne neprocjenjivo nastavničko iskustvo i ujedno obogati svoj život poznanstvom sa novom zajednicom.
Za sve one koji razmišljaju o sličnom koraku, preseljenju ili povratku u manju sredinu, Ksenija nema formulu, ali ima iskren savjet zasnovan na sopstvenom iskustvu.
- Svako od nas nosi drugačija očekivanja, potrebe i životne prioritete. Ne postoji jedan tačan odgovor na pitanje da li treba otići u manju sredinu. Moja poruka je da treba hrabro razmotriti svaku priliku koja nam se u životu ukaže i doneti odluku koja nam u datom trenutku najviše prija i najviše odgovara - poručuje Ksenija.
Potrebne lektire
Učenici srpske nacionalnosti maternji jezik u osnovnoj školi izučavaju tek od školske 2024/2025. godine. Učenicima od šestog do devetog razreda srpski jezik predaje nastavnica Anja Kalinić i to od kada je u ovoj školi prije dvije godine uvedena nacionalna grupa predmeta.
- U višim razredima, od šestog do devetog, srpski jezik trenutno izučava 21 učenik, četiri u šestom, osam u sedmom, dva u osmom i sedam učenika u devetom razredu. Nažalost, ukupan broj djece u školi opada. Ranije je ovdje bilo više od 300 đaka, a danas ih je manje od 200 – ispričala je "Glasu" Anja.
U radu se pridržavaju nastavnog plana i programa Republičkog pedagoškog zavoda Republike Srpske.
Prve udžbenike za srpski jezik dobili su besplatno od institucija Srpske, te se te knjige čuvaju i prenose sa generacije na generaciju. Međutim, najveći izazov trenutno predstavlja nedostatak lektira i štiva za čitanje.