SREĆA I ZADOVOLJSTVO U DESETOČLANOJ PORODICI SAVKOVIĆ

Savkovići u danu operu pet mašina veša, dok na hranu potroše bar 50 maraka, ali te brojke u domu ove porodice samo su suvoparne činjenice. Bračni par Slavica i Dejan i njihovo osmoro dece naučiće vas da pravi život ne gledate kroz račune i troškove, već vrijeme provedeno sa svojim najbližima. A okupiti na jednom mjestu ovako brojnu porodicu zaista je teško. Kada u kući imate osmoro djece, školarce u smjenama koji žure za svojim obavezama, kada vodite privatni posao, zajednički trenuci prava su rijetkost i baš zato Savkovićima dragocjeni. Desetočlana porodica na momenat je zaustavila sve dnevne poslove da bi novinare dočekali i ugostili u svom domu u Derventi. Nasmijani, zdravi i vrijedni, najstariji srednjoškolci Jovan i Ana, osnovci Pavle, Marija, blizanci Miloš i Lazar, Vasilije i najmlađa, petogodišnja Milica, pravi su ponos roditeljima, piše Srpskainfo.

"Mi smo navikli da nas je puna kuća, ovdje nema muških i ženskih poslova, svi sve radimo i, što je najvažnije, volimo da se družimo", tako Savkovići opisuju svoj život.

Dvorište prepuno cvijeća i zelenila, kuća kao pod konac, ako postoji neki recept za skladan život i brak onda Slavicu i Dejana moramo pitati da s nama podijele svoju tajnu. "Ne samo što smo supružnici, mi smo najbolji prijatelji. I nakon 20 godina braka ja jedva čekam kada će on doći kući. Volimo da provodimo vrijeme zajedno, lijepo funkcionišemo, kao kada smo se zabavljali. Svima bih poželjela ovakvog supružnika i ovakvu porodicu. Sva djeca majci su draga, svako ima svoje mjesto, preponosna sam na njih i ako nastave da budu kao što su sada, srce mi je puno", uz osmijeh priča Slavica, koja bi, i da može birati, u životu sve isto ponovila.

Domaćin Dejan je usavršio porodični posao. Savkovići danas drže jednu od većih roštiljnica u gradu, bave se proizvodnjom kora za pite, a nedavno su se odvažili i da otvore uzgajivačnicu pasa.

Kada se čak 20 ruku udruži, sve se može stići. Vrijednu porodicu zna cijela Derventa, a šira javnost čula je za njihovu priču nakon što im je nedavno u posjeti bila predsjednica Srpske Željka Cvijanović. Tatin zamjenik, najstariji i najodgovorniji Jovan, prva je ispomoć u roštiljnici još od osnovne. Sada učenik četvrtog razreda Ekonomske škole, najmanje boravi u kući, jer nakon nastave radi u restoranu. Na posao stiže i godinu dana mlađa Ana, mamina desna ruka i uzdanica u odgoju mlađih. Pavle ide u osmi razred, obožava i trenira fudbal, a nakon što se najstariji brat „zaposlio“ preuzeo je obavezu da redovno kosi dvorište. Marija – šesti razred, pronašla se u rukometu, a devetogodišnji blizanci Miloš i Lazar upisali su muzičku školu. Vasilije, koji ide u drugi razred, oduševljeno nam je pokazao kako vozi nove rolere, a saznali smo još da voli tenis i da bi, kada poraste, htio da bude sveštenik. U školu će dogodine i malena Milica, mezimica cijele porodice. Boravak napolju, skakanje na trampolini, vožnja biciklom, zajedničke igre, tako se najmlađi druže; gledanje mobilnih telefona za njih nije opcija. Na naše zapažanje da se među njima ne vidi nervoza svojstvena mnogim modernim porodicama, u šali dobacuju: “To je zato što imamo goste”. "Naravno da bude galame kao i u svakoj porodici, ali generalno živimo bez vike, plača, ljubomore. Ljudi se danas ne mogu dogovoriti kada ih je dvoje u kući, ali mi se svi lijepo organizujemo, živimo od svog rada, završimo sve obaveze i opet imamo slobodnog vremena za nas. Evo, i ovaj razgovor s vama je naše slobodno vrijeme kada se družimo i pričamo", dodaje otac Dejan, prenosi Srpska info. I pored toga što imaju roštiljnicu, na njihovoj trpezi se ipak nađe mnogo zdravija, mamina kuhinja. Porodica zajedno stigne objedovati jedino nedjeljom, nakon jutarnje liturgije. "Neki kažu da postavljaju slavus dvadesetoro gostiju, a nama je slava svaki dan, dok za nas desetoro pripremimo dva obroka. Ali, mi ne znamo za drugačije, navikli smo da kuvamo velike porcije i čim nekoga nema, kada djeca odu kod babe i djeda, to se odmah osjeti", priča Dejan. Ovaj bračni par djecu odgaja u duhu pravoslavlja. Najvažnije im je da izrastu u čestite i poštene ljude. "Bilo bi nam, naravno, teško da suprug i ja sve sami obavljamo, da moramo za djecom sklanjati razbacanu odjeću i stvari, ali oni su odmalena učeni da sve to sami rade, da pomažu, slože garderobu, svoju obuću, sobu, da usisaju. Nije to veliki i težak posao. Ljudi se tome čude, ali mi ne smatramo da je to neko maltretiranje djece, već da takve stvari trebaju znati. Ja bih bila najsrećnija da oni u životu ne moraju ništa raditi, ali neka znaju. I da se sutra nešto desi, da nas dvoje, ne dao bog, više ne bude, sigurna sam, jer znam da Jovan i Ana mogu sami ostati", kaže majka Slavica. "Djecu učimo da nije sramota raditi, sramota je samo ukrasti i slagati. Bodrimo ih da budu ono što žele, koje god to zanimanje bilo, ali i da se trude da u poslu koji izaberu budu najbolji", ističe otac Dejan. Izvor: Srpskainfo