REPUBLIKA SRPSKA
Prodoran pogled sveca sa freske,
bosiljak, tamjan i monaha poj.
U zjenicama igra plamena svijeće,
da li si i danas bedem, narode moj?
Misli me nose kroz moju zemlju,
pukne pogled k'o maslačak u rosi.
Zlati se žito, zrcali Drina,
vjetar miris bilja sa Leotara nosi.
U vremenu trag si i žarište našeg sunca.
Duša ti je čista, blaga kao božije lice.
Visoko zvijezde humke ti njišu,
a kolijevke krila lastavice.
Kad ništa nemamo, sve ćemo dati,
narod je moj davati navik'o!
Sve rane i boli da pozlati,
vječan je, jer je iz krvi nik'o!
Najsigurnija sam na tvom brodu
i najsitija kad iz tvoje ruke jedem.
A ja sam zahvalna Bogu i svom rodu,
jer smo i danas srpstva bedem.