ČAJNIČKA KRASNICA – OD SVETE ZEMLJE DO ČAJNIČA

U zlato i srebro okovana ikona Bogorodice, za koju se vjeruje da je na drvetu naslikao apostol Luka, čuva se u Čajniču u crkvi Uspenja Bogorodičinog.

Izložena je u staklenom okviru, a sa druge strane je naslikan sveti Jovan Krstitelj.

Vjeruje se da ikona ima čudotvorne moći i iscjeljuje bolesti, pa brojni hodočasnici posjećuju svetinju u jugoistočnom dijelu Republike Srpske, na tromeđi sa Srbijom i Crnom Gorom.

Vladika Nikolaj Velimirović, jedan od najvećih srpskih teologa i filozofa, isticao je da je, poslije manastira Ostrog, Čajniče drugo po značaju svetilište Srpske pravoslavne crkve.

Iz Jerusalima je ikonu donio kralj Milutin, na dvoru je čuvao kao zaštitnicu Nemanjića, a zatim je predata u manastir Banju kod Priboja.

Prema predanju ikonu je iz vatre manastira, kojeg su Turci zapalili, izvukao jedan seljak i prenio u Čajniče. 

Tu se nalazi od 1595. godine i spada u red najpriznatijih čudotvornih ikona pravoslavlja. 

Krajem 19. vijeka, zlatar iz Sarajeva Risto Andrić, vjerujući da ga je ikona iscjelila od teške bolesti iz zahvalnosti izradio je zlatno-srebrni okov. Svoju zlatarsku radnju je zatvorio na tri godine, koliko mu je bilo potrebno da izradi okov za koji je utrošio preko 17 kilograma zlata i srebra.