OD SIBIRA DO KRUPE NA VRBASU: TURISTI DOLAZE U POTRAZI ZA TARTUFIMA

Ispod šumskog tla u okolini Banjaluke krije se pravo gastronomsko blago - tartufi, jedne od najcjenjenijih i najneobičnijih gljiva na svijetu. Iako je ovogodišnja jesen zbog dugog i sušnog ljeta siromašnija gljivama nego prethodnih godina, iskusni tragači i njihovi posebno obučeni psi i dalje pronalaze ove dragocjene podzemne plodove.

Da tartufi nisu rezervisani samo za poznata evropska nalazišta, godinama dokazuje Mijodrag Vuković iz Krupe na Vrbasu, poznatiji kao Vuk Tartufi, predsjednik Ekološko-gljivarskog udruženja „Tartuf“ iz Banjaluke.

Prema njegovim riječima, na ovim prostorima do sada je zabilježeno 12 do 13 vrsta tartufa, od kojih sedam do osam ima komercijalnu vrijednost.

Potraga za blagom ispod zemlje

Vuković objašnjava da je ovogodišnja gljivarska sezona počela obećavajuće, ali su visoke temperature tokom avgusta i septembra znatno uticale na rast gljiva.

- Ova godina je u prvom dijelu jako dobro krenula što se tiče gljiva, međutim, avgust nam je obrao sve što je trebalo da plodonosi u septembru i oktobru. Tako da sada plaćamo ceh visokih temperatura - kaže Vuković, koji se nada povoljnijim vremenskim uslovima i novom talasu rasta gljiva, posebno vrganja.

Za razliku od većine gljiva, tartufi rastu ispod površine zemlje, pa je njihovo pronalaženje gotovo nezamislivo bez posebno obučenih pasa. Zahvaljujući izuzetno razvijenom njuhu, psi prepoznaju miris zrelog tartufa i označavaju mjesto na kojem se nalazi, nakon čega ga tragači pažljivo vade iz zemlje.

Glumac Duško Mazalica i njegov Koko u potrazi za tartufima

U potrazi za ovim podzemnim blagom Vukoviću se pridružio i poznati glumac Duško Mazalica, kojem je tartufarenje postalo omiljeni hobi i način da slobodno vrijeme provodi u prirodi.

Njegov nerazdvojni pratilac je Koko, pas rase lagoto romanjolo, poznate po izuzetnom njuhu i sposobnosti pronalaženja tartufa.

Mazalica ističe da mu je važnije uživanje u prirodi nego količina pronađenih gljiva. Za vlastite potrebe dovoljno mu je da tokom jednog izlaska pronađe između 100 i 300 grama tartufa.

- To su za mene neprocjenjivi trenuci. Provedete vrijeme sa psom u prirodi, uživate, a usput pronađete i nešto što vam je zanimljivo - kaže Mazalica za RTRS.

Luksuzna delicija koja ne mora biti skupa

Tartufi su u svijetu gastronomije posebno cijenjeni zbog intenzivnog mirisa, specifičnog ukusa i ograničene dostupnosti.

Prema Vukovićevim riječima, u Evropi su do sada identifikovane oko 64 vrste tartufa, koje se najčešće dijele na bijele i crne, a među njima postoje komercijalne i nekomercijalne vrste.

U šumama Republike Srpske, uključujući okolinu Banjaluke, mogu se pronaći različite vrste, među kojima su i crni tartufi karakteristični za jesen.

Iako pojedini bijeli tartufi na svjetskim aukcijama dostižu vrtoglave cijene, lokalne vrste znatno su pristupačnije.

Za obogaćivanje jednog obroka dovoljno je svega 20 do 30 grama tartufa, pa ova gastronomska delicija nije toliko nedostupna koliko se često misli.

Tartufi postaju i turistička atrakcija Banjaluke

Potraga za tartufima sve više dobija i turističku dimenziju. Vuković ističe da u banjalučke šume dolaze posjetioci iz različitih dijelova svijeta, među kojima su bili i gosti iz Rusije i Sibira.

Boravak u prirodi, upoznavanje sa svijetom gljiva i potraga uz pomoć obučenih pasa predstavljaju zanimljiv doživljaj za ljubitelje aktivnog odmora i gastronomije.

Ekološko-gljivarsko udruženje „Tartuf“ nastoji da ovu priču približi i domaćem stanovništvu kroz organizaciju manifestacije „Dani gljiva“ u Krupi na Vrbasu, gdje posjetioci mogu naučiti više o samoniklim gljivama, njihovom sakupljanju i specifičnostima tartufarenja.

Ipak, iskusni gljivari upozoravaju da je prilikom sakupljanja neophodan veliki oprez, jer mnoge jestive gljive imaju otrovne dvojnike.

- Ne igrajte se sa gljivama. Ukoliko ih sakupljate, nemojte rizikovati, jer mnoge imaju svoje otrovne dvojnike - poručuje Mazalica.

A upravo priča iz Krupe na Vrbasu pokazuje da se bogatstvo prirode ne mjeri samo ljepotom pejzaža. Ponekad se ono najdragocjenije krije svega nekoliko centimetara ispod naših nogu, čekajući strpljive tragače da ga otkriju.