ZNATE LI LEGENDU O PAJI VAMPIRU?

Neke turističke destinacije oslanjaju se na priče, legende i mitove. Imaju li Šekovići takve priče? Naravno da da. Više njih. Ukoliko bi se odlučili Šekoviće predstaviti kroz priče, legende i mitove vjerovatno bi priču počeli sa vampirom Pajom. Navodni slučaj vampirizma desio se prije 100 godina, 1923. godine, a nedjeljnik Vreme posvetio je nekoliko redova ovom događaju.

- Staroslovenska i srpska mitologija obiluju mitskim horor bićima kao što su vodenjak, karakondžula, drekavac, baba jaga, todorci itd., a važno mjesto zauzima i već pomenuti vampir. Jedan od najpoznatijih vampira u srpskoj mitologiji, a i šire je čuveni Sava Savanović iz sela Zarožja pored Valjeva, piše Marko Perendić na blogu Osjetljiv Kao Konj .

Dalje dodaje: Prije dvije godine sjedeći u restoranu Anin Dvor u Šekovićima sa inspirativnim i živopisnim čovjekom, srpskim piscem Vladom Arsićem i pričajući na razne teme, od svakodnevnih, preko književnih, pa do životnih dotakli smo se jednog zaboravljenog događaja. Takve Vlada najviše voli i o njima je često i pisao. Na priču o turizmu Vlada je kroz šalu rekao „Marko, najbolje ti je da izmisliš nekog vampira...“. Onda sam ja kroz osmijeh uzvratio „Ali dragi Vlado, nema potrebe da ga izmišljam. Mi ga već imamo. Najpoznatiji vampir u Bosni i Hercegovini je upravo odavde“. Vlada me pogledao s čuđenjem misleći da se šalim, a onda je pogled prešao u onaj „I? Pričaj čovječe...“ 

Otkud ja znam za ovu priču? Čitajući raznu literaturu, pod ruku, tj. pod tastaturu mi je sasvim slučajno pala skenirana knjiga „Vampir, knjiga slučajeva“ koja se nalazi u Americi na jednom univerzitetu u Viskonsinu. Onda sam dragom prijatelju Vladi ispričao slučaj vampirizma koji se navodno desio i uzburkao javnost prije tačno 100 godina. Slučaj vampirizma desio se 1923. godine u selu Tupanari, koje je danas dio Opštine Šekovići.

Priča počinje smrću seljaka Paje Tomića, 9. aprila 1923. godine. Negdje se pominje da se slučaj desio u maju 1923. godine, ali slučaj je tada objavljen u novinama. Na temelju gore pomenute knjige koja se u originalu zove „The Vampire; Casebook“ a čiji je autor Alan Dundes slučaj se desio 9. aprila 1923. godine. Ubrzo nakon smrti Paje Tomića, njegova supruga Cvija bila je uznemirena zbog navodnih posjeta njenog muža u toku noći. Tvrdila je da se on pojavljuje s vremena na vrijeme i plaši ukućane. Tačnije rekla je da se njen muž povampirio. Neki od seljana su povjerovali u njenu priču, ali je većina ignorisala njene tvrdnje. Ipak, kada su i njeni sinovi potvrdili ovu priču, mještani sela su se zainteresovali za slučaj. 

Konačno je ova pojava vampirizma dobila pažnju na širem području oko sela, pa je odlučeno da vampira treba uništiti. A kako se to čini? Stara oprobana metoda. Sinovi upokojenog koji se očigledno još uvijek nije upokojio zajedno sa mještanina su otkopali grob Paje Tomića, izvadili tijelo i proboli ga glogovim kocem za koji se vjeruje da predstavlja magijski element koji se snažno suprotstavlja elementu nemrtvih. Sinovi i mještani su spalili tijelo Paje Tomića, a pepeo raznijeli. Preostale kosti su vraćene u grob. 

Priču su prenijele i novine pod naslovom „Vampir u selu“ (U pitanju je navodno beogradski nedeljnik „Vreme“). Prema izvještaju objavljenom 23. maja 1923.:

“…stari seljak Paja Tomić… umro je 9. aprila ove godine. Ubrzo nakon njegove smrti, njegova supruga Cvija počela je da se žali da joj se mrtvi muž počeo vraćati noću kao duh i da trči po kući plašeći ukućane. Neki Cviji vjeruju, a neki ne, iako je ona bez prestanka tvrdila da joj je muž vampir i da se svake noći vraća. Tako je sve trajalo cijeli mjesec, a onda su, pričaju, i njezini sinovi postali svjesni da je u kući vampir. Stevo i Krsto Tomić, sinovi preminulog čovjeka, pozvali su cijelo selo na raspravu o tome što učiniti s njihovim ocem koji se povampirio. Svi su se seljaci složili da vampir mora biti uništen. Odlučili su da moraju iskopati leš, spaliti ga i raspršiti pepeo. Odluka je provedena u djelo. Seljaci su naoružani krampovima i lopatama krenuli na groblje. Neki su nosili drva za vatru, a neki su pripremili šiljastu motku od gloga. Seljačko mnoštvo predvođeno sinovima pokojnog Paje stiglo je na groblje. Leš je iskopan, proboden glogovom motkom i bačen na kolce. Nakon što je tijelo spaljeno, raznijeli su njegov pepeo, a onih nekoliko ugljenisanih kostiju koje su ostale bacili su natrag u grob…”

Da li je priča realna ili je samo legenda koja služi da roditelji njom plaše nestašnu djecu, to ostavljam vama na razmišljanje?