MIRIŠU DVORIŠTA, STIGLO JE VRIJEME ZA AJVAR

Septembar u našim krajevima ima miris pečenih crvenih paprika koji najavljuje da je vrijeme za pripremu zimnice. A među svim teglama koje će se narednih dana i sedmica slagati na police, posebno mjesto pripada domaćem ajvaru.

Ajvar je dio naše tradicije i ukusa uz koje su odrastale generacije. Recepti se prenose sa baka i majki, a gotovo svaka kuća ima neku svoju malu tajnu zbog koje će domaćini, sasvim očekivano, tvrditi da je upravo njihov ajvar najbolji.

OD PAPRIKE DO TEGLICE - POSAO KOJI TRAŽI VRIJEME

Za dobar domaći ajvar nema mnogo prečica. Potrebna je kvalitetna, potpuno zrela i mesnata crvena paprika, najčešće roga. Paprike se peku, ostavljaju da se potpare, pažljivo gule i čiste, a zatim melju.

Slijedi možda i najvažniji dio, dugo ukuvavanje uz neprestano miješanje. Upravo tada ajvar dobija svoju prepoznatljivu gustinu, boju i punoću ukusa.

Negdje se pravi samo od paprike, negdje se dodaje patlidžan, neko voli blagi, a neko ljuti ajvar. Razlike postoje od kuće do kuće, ali jedno ostaje isto, pravi domaći ajvar traži vrijeme, strpljenje i dobre namirnice.

VIŠE OD ZIMNICE

Nekada je priprema zimnice bila neizostavan dio jeseni u gotovo svakom domaćinstvu. Porodica bi se okupljala, pekle su se desetine kilograma paprika, razgovaralo, šalilo i radilo često od ranog jutra do večeri.

Upravo zbog toga ajvar nosi i dio porodične uspomene. Miris pečene paprike mnoge i danas vraća u dvorišta baka i djedova, uz velike šerpe, drvene kašike i pune gajbe paprike koje čekaju svoj red.

Iako danas ajvar možemo kupiti tokom cijele godine, domaći je za mnoge i dalje nešto sasvim drugo. Tegla ajvara spremljena vlastitim rukama nije samo zimnica već mali dio jeseni sačuvan za hladne dane.

NA STOLU UZ GOTOVO SVE

Domaći ajvar jednako dobro ide uz svjež hljeb i sir, meso, krompir, pite ili tradicionalni doručak. Nekada je dovoljan samo komad toplog hljeba i nekoliko kašika ajvara da se dobije obrok koji podsjeća koliko jednostavna hrana može biti dobra.

Zato ajvar i danas ostaje jedan od najprepoznatljivijih ukusa naše tradicionalne kuhinje.

A kada se u septembru iz dvorišta ponovo osjeti miris pečenih paprika, jasno je da je stiglo ono posebno doba godine, vrijeme kada se pune tegle i špajz priprema za još jednu zimu.