PČELARI PORUČUJU: PČELE SU PRIMJERI POŽRTVOVANOSTI

Klimatske promjene, suša, falsifikovani med na tržištu i manjak mladih pčelara veliki su izazovi sa kojima se danas suočava pčelarstvo, ali, uprkos tome, pčele vrijedno rade u znak prosperiteta za krajeve gdje ih ima.

FOTO: SRNA

Darko Marković iz Doboja pčelarstvom se počeo baviti prije 25 godina, a trenutno ima 110 pčelinjih zajednica.

On kaže da će čovjek teško do kraja otkriti sve tajne bitisanja pčela, koliko god da to istražuje, ali da je sigurno da su one najorganizovanija bića, požrtvovane i spremne da daju i život za zajednicu.

"U košnici može biti i više od 50.000 pčela, ali svaka od njih zna koji je njen posao i radi za dobrobit zajednice, a ne za vlastitu korist i ključne odluke za opstanak zajednice moraju biti jednoglasno usvojene", naveo je Marković.

PČELE KOMUNICIRAJU I PLESOM

Marković je rekao da pčele međusobno komuniciraju uz pomoć feromona, zvuka, ali i plesom, čijim se proučavanjem naučnici još bave, te otkrivaju nove načine.

Ujutru, naveo je Marković, iz košnice izađu izletnice i kada otkriju određenu pašu, na primjer bagremovu, koja je veoma zastupljena u Republici Srpskoj, vrate se u košnicu i plesom pokazuju u kom pravcu je ta paša i nagovaraju ostale da idu tamo.

"Bez pčela nema ni života, ali nisam siguran da ih vrednujemo koliko zaslužuju. To nije grana poljoprivrede koja može da donese ozbiljan profit, ali bez oprašivanja koje pčele vrijedno rade ne bismo imali ni voća, velikog dijela poljoprivrednih kultura, niti sjemena krmnog bilja, uljarica, kao ni šumskog biodiverziteta", rekao je Marković.

U Koloradu u SAD Marković je živio više od pet godina, ali su ga nostalgija i patriotizam vratili u Doboj, gdje sa velikim entuzijazmom želi da znanjem stečenim u inostranstvu doprinese opstanku sela, razvoju poljoprivrede, ali i da sugrađanima skrene pažnju na prirodna bogatstva kojima su okruženi.

"Nadam se da ću svojim primjerom povratka i izborom poljoprivrede kao mog osnovnog zanimljanja podstaći ljude da sačuvamo selo, što nije lako uz sadašnje klimatske promjene i izazove koje one donose", rekao je Marković.

JAČATI LABORATORIJE ZA UTVRĐIVANJE KVALITETA MEDA

On smatra da bi društvo trebalo da radi na jačanju i opremanju laboratorija, kako bi se utvrdilo da li su pčele otrovane pesticidima, ali i u kojima bi moglo da se utvrdi da li je med pravi ili lažni.

"Bez ozbiljnih hemijskih analiza ne može se utvrditi da li je on razblažen sa nekim jeftinim sirupima. Falsifikati su usavršeni do te mjere da se ponašaju slično kao pravi med", rekao je Marković, koji je i predsjednik Saveza udruženja pčelara Republike Srpske.

On je naveo da je med u Republici Srpskoj vrhunskog kvaliteta, nastao od samoniklog i često ljekovitog bilja, ističići da je jedini način da građani budu sigurni da koriste pravi med jeste da se upoznaju sa lokalnim pčelarima i od njih kupuju.

"Zato smo pokrenuli projekat osnivanja ogledno-edukativnog pčelinjaka kod Doboja, koji bi bio mjesto gdje se potrošači mogu upoznati sa domaćim pčelarima, ali i gdje bi mladi pčelari imali priliku da nauče mnogo o pčelama. To bi privuklo mlade da se bave pčelarstvom, jer je prosječna starost pčelara u Republici Srpskoj oko 60 godina", rekao je Marković.

Mile Milojević iz sela Pervan kod Banjaluke bavi se pčelarstvom 40 godina, a ima više od 150 košnica na tri lokacije.

Od oca je naslijedio ljubav prema pčelastvu, koja je iz godine u godinu rasla, te se posvetio izučavanju stručne literature iz koje je želio da sazna što više o pčelama, njihovim navikama, ali i benefitima korištenja pčelinjih proizvoda.

Tako je, priča on, prije devet godina došao na ideju da otvori api-komoru, specijalno dizajniranu drvenu prostoriju koja omogućava apiterapiju, odnosno direktno i bezbjedno udisanje vazduha iz pčelinjih košnica.

UDISANJE ZRAKA IZ KOŠNICA IME VELIKE BENEFITE ZA ZDRAVLJE

Milojević je rekao da se u košnici iz koje se vrši inhalacija nalazi oko 30.000 pčela, navodeći da se udisanjem vazduha iz nje u organizam direktno unosi med, matična mliječ, perga, polen i svi pčelinji proizvodi.

"Tu ima svih mogućih vitamina", dodao je Milojević.

On je naveo da se samim ulaskom i boravkom u api-komori osjeti blagotvorno i umirujuće dejestvo mirisa pčelinjih proizvoda, koje skuplja drvena lamperija kojom su obloženi zidovi komore.

Milojević je rekao da inhalacije u api-komori mogu da budu od velike pomoći ljudima koji se bore sa bronhitisom, astmom, plućnim i srčanim bolestima, depresijom, stresom i teškim oblicima migrene.

"Bronhitis se može izliječiti 98 odsto, astma ne može da se izliječi, ali može da pomogne da ljudi, koji su koristili pumpice četiri ili više puta dnevno, nakon kompletnog tretmana koriste samo jednom", kaže Milojević.

On je rekao da u njegovoj api-komori pacijenti sa fibrozom pluća imaju besplatan tretman.

"Pozivam ih da dođu kod mene, na besplatan tretman, jer sam imao pacijenta sa tom bolešću, čije se stanje znatno poboljšalo nakon inhalacija u api-komori, da doktori nisu vjerovali kada su vidjeli nalaze i konstatovali da fibroze nema", naveo je Milojević.

On je istakao da su veliki izazovi u pčelarstvu pesticidi, falsifikati meda, kao i plasiranje proizvoda na tržište, zbog nelojalne konkurencije uvoznog meda, koji je često i nekvalitetan.

POVEĆATI SVIJEST LJUDI O ZNAČAJU PČELA

 Milojević je rekao da ljudi u velikom broju nisu sjesni značaja pčela i benefita koje imaju od njih.

"Špricaju voćnjake, a neće da nam najave kako bismo zaštitili pčele. Zato se pčelinjaci često smješteni u prirodnom okruženju, daleko od naselja, gdje nema ljudi", kaže Milojević.

Željko Ivić iz Banjaluke pčelarstvom se bavi 10 godina, ima oko 70 košnica, a kao ratnom vojnom invalidu, kojem je amputirana noga, pčele mu dođu kao vid rehabilitacije i bez njih svoj život danas ne bi mogao da zamisli.

"Pčelarstvom sam počeo da se bavim slučajno, dobio sam košnicu od prijatelja kojima sam jednom prilikom otišao da pomognem da prevezu pčele. Odmah sam se zaljubio i kupio još četiri ili pet košnica i ta ljubav od tada traje i raste neprekidno", rekao je Ivić.

PČELARSTVO - POSEBAN VID REHABILITACIJE

Pčelarsto je za njega posebna rehabilitacija, koju samo pčele mogu da pruže, svojim mirisima, zujanjem, vrijednim radom.

"Boravak u prirodi je dodatni benefit, koji vam daje snagu da prevaziđete sve prepreke, kako biste pčelama omogućili što bolju pašu. Tako da ih selim, u zavisnosti od period u godini, u različite krajeve gdje ima bagrema, lipe, kestena. Nije mi teško to raditi, ne razmišljam o umoru, vozim ih nekad i na mjesta udaljena 200 kilometara", rekao je Ivić.

On je napomenuo i da građani imaju pogrešna uvjerenja da kristalizacija meda znači da on nije dobar.

"Kada se med počne kristalizovati od dna prema vrhu, to znači da je pravi med i to je prirodni proces koji se dešava. A da bi građani bili sigurni da koriste pravi med, najbolje je da ga kupuju od lokalnog pčelara, kojeg znaju", rekao je Ivić.

KRPELJ VAROA JEDAN OD NAJVEĆIH PROBLEMA

Ivić je naveo da je krpelj varoa jedan od najvećih problema u pčelarstvu, jer prenosi virus sa kojim se pčele nekada teško izbore.

Osim toga, veliki izazov za njega je i skupa oprema, koja mu je potrebna za razvoj pčelarstva, u čemu veliku podršku ima Organizacije amputiraca Republike Srpske UDAS.

"Član sam Udruženja pčelara osoba sa invaliditetom i žena `Pčelica`, koje je nastalo u okviru projekta koje promoviše pčelarstvo kao alat u osnaživanju žrtava mina, a kojeg realizuju Organizacija `Udas` i prijatelji iz Slovenije. Tu imam veliku pomoć bez koje ne znam kako bih uspio da obezbijedim sve što pčelama treba", istakao je Ivić.