KAKO JE SRPČANIN SPOJIO ZNANJE I TRADICIJU SA SAVREMENIM SVIJETOM

Profesor istorije i latinskog jezika Slaviša Stojković iz Srpca, koji je i odbornik u lokalnom parlamentu, svakodnevno spaja akademsko znanje, društvenu odgovornost, ljubav prema tradiciji i duh modernog vremena.

FOTO: Glas Srpske

Proizvodi borovnicu na plantaži u Vlaknici, vodi dva ugostiteljska objekta, učestvuje u kulturnim i humanitarnim projektima, a ne propušta ni najzahtjevnije sportske izazove.

Po završetku studija na Filozofskom fakultetu radio je prvo kao nastavnik u osnovnoj školi u Srpcu, ali pravi profesionalni izazov došao je kada se zaposlio u Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica gdje je proveo nekoliko godina.

- Istorija mi je uvijek bila više od školskog predmeta, ona je način da čovjek razumije svijet oko sebe i proširila mi je vidike. Kroz rad u Centru mogao sam da se bavim onim što je duboko povezano s mojom porodicom i istorijom našeg naroda, a naš zavjet prema onima koji su dali živote za Republiku Srpsku jeste da sačuvamo sjećanje i istinu - rekao je Stojković, koji takođe potiče iz porodice poginulog borca.

Kao humanitarac, posebno ističe učešće u aktivnostima udruženja "Baštionik", kroz koje je nekoliko puta posjetio srpske porodice na Kosovu i Metohiji.

- Kada se tamo pojavite i osjetite kako ljudi žive, shvatite koliko naša podrška znači. To nije samo pomoć, to je održavanje veze sa najsvetijim mjestima za srpski narod i ljudima koji ih čuvaju - smatra Stojković.

Svoju ljubav prema zavičaju proširio je na selo, gdje u Vlaknici uzgaja borovnice i taj mali komad zemlje mu je, kako kaže, najbolji lijek za sve.

- Imam oko 400 sadnica i ove godine očekujem 600 do 700 kilograma roda, a nakon pete godine to će biti i više od tone. Uglavnom rasprodam sve što proizvedem, najčešće među prijateljima i poznanicima. Moram priznati da je uzgoj borovnice lijek za dušu, jer mir koji osjetim kad uđem među redove i vidim plodove ne može se mjeriti ni sa čim. To je moj bijeg od svakodnevice i moja terapija – ističe Stojković za "Glas Srpske".

Ugostiteljski objekti koje vodi, postali su mjesta urbanog duha i kreativne energije u Srpcu. Već četiri godine organizuje pab kvizove, a prati i gastronomske trendove pokrenuvši vlastite brendirane burgere.

- Kada sam došao na ideju da otvorim lokal, htio sam više od klasične kafane. Želio sam prostor koji će okupljati ljude ne samo oko pića, već i oko znanja, kulture i ideja. Htjeli smo da dokažemo da kafana može biti i mjesto gdje se nešto može naučiti - navodi Stojković.

Još jedan važan kulturni doprinos koji je inicirao vezan je za oslikavanje murala s likom glumca Uglješe Kojadinovića, umjetnika rodom iz Srpca.

- Inspiraciju sam dobio nakon što sam pročitao monografiju koju je napisala naša sugrađanka Branka Sančanin. Pronašao sam umjetnika iz Srbije i predložio da oslikamo mural na zidu u blizini paba, kao podsjećanje na čovjeka koji je proslavio naš grad. Ponosan sam što je taj prostor postao prepoznatljiv i po tome - naglašava Stojković.

Mladima poručuje da vjeruju u sebe i da se vrate svojim korijenima.

To je bio i njegov osnovni motiv ulaska u politiku.

- Kroz sve što sam radio, prirodno se nametnula potreba da dam doprinos i u institucijama jer mladi moraju da učestvuju u procesima odlučivanja. Vidim da dosta mladih odlazi, ali moj cilj je da pokažem da se i ovdje može napraviti nešto vrijedno. Veliki gradovi i društvene mreže ne nude smisao. Život je ovdje, u zajednici, porodici, radu i u malim stvarima koje sami izgradimo – smatra Stojković.

Slaviša vjeruje u fizičku aktivnost kao način da se mentalno održi ravnoteža, a posebno je ponosan na svoje učešće na Tribalion trci.

- Tri puta sam učestvovao sa prijateljima u trci dugoj 21 kilometar, sa 35 prepreka. To nije samo sport, to je dokaz sebi da možemo više nego što mislimo. Posebno mi je značajno što se održava oko 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom i uoči Dana Vojske Republike Srpske. To je bio naš mali način da se podsjetimo na istinske vrijednosti – rekao je Stojković.