ZAVIRITE U NAJSTARIJU KAFANU NA MAJEVICI: MJESTO GDJE SU UŽIVALI MILENA DRAVIĆ I DRAGAN NIKOLIĆ

Najstarija kafana na Majevici “Lipe”, nije samo ugostiteljski objekat u opštini Lopare - to je mjesto u kojem su svojevremeno uživale brojne glumačke legende, uključujući i Milenu Dravić i Dragana Nikolića.

FOTO: Info Bijeljina

FOTO: Info Bijeljina

Uskoro će “Lipe” “napuniti” šest decenija. Božo Ristić je tu kafanu otvorio 1968. godine.

Decenijama kasnije, u selu Mačkovac kod Lopara, počele su se održavati i književne večeri. Roman “So soli” privukao je veliku pažnju na Majevici.  

Autori romana Branko Stanković i Mirko Ristić bave se istorijskim kontroverzama i zanimljivim događajima iz protekla dva rata na prostorima Lopara i Majevice. 

“Svjedok“ tih događaja je i kafana “Lipe“ koja je najstarija na Majevici: šest decenija porodica Ristić ne zatvara taj objekat u kojem su nekada svraćali Mira Stupica, Dragan Nikolić, Milena Dravić i drugi poznati glumci - prijatelji Cvijetina Mijatovića, revolucionara iz Lopara.

Roman “So soli” je iskrena potraga za istinom i onim najboljim što čovjek nosi u sebi u teškim, turbulentnim vremenima. 

Roman počinje posljednjeg dana prošlog rata, kažu autori: ljudi sjede u kafani u danu potpisivanja Dejtonskog sporazuma, evociraju uspomene na istoriju ovog kraja.

- Desila se jedna proročka stvar, ljudi su pričali, između ostalog, da su odavde našem pregovaračkom timu u Dejtonu odlazili podaci da na Majevici postaje zalihe soli, ali i nekih minerala koji su danas aktuelni - bor i litijum - priča za InfoBijeljinu pisac Branko Stanković.

Braća Slavko i Mirko Ristić posljednjih nekoliko decenija čuvaju uspomenu na rad djeda Bože koji je 1968. godine otvorio “Lipe”.

- Za nekoliko godina će biti 60 godina lijepe tradicije, života, poštovanja prema ljudima. Ljudi rado i danas dolaze ovdje, veliki je to uspjeh za nas i za djeda Božu da ostane ovaj objekat.  Prije djeda Bože, njegov otac Mitar držao je dućan u vrijeme kraljevine Jugoslavije. Na ovom istom mjestu. Godine 1941. Mitar je ubijen kada su došle ustaše - priča nam Slavko Ristić, jedan od vlasnika “Lipe”.

Ovdje se ne služi samo kafa i rakija - vlasnici sa gostima dijele trenutke, razgovor i osmijeh za stolom, pričaju nam ovdašnji ljudi. 

Otkako je svijeta i vijeka, život u ovom kraju odvijao se oko dućana, kafana. U Mačkovcu, kažu, kod familije Ristić.

- Prvi put sam ovdje popio sok kad sam imao sedam godina. Poslije, kad sam išao u školu motao sam se tuda, a onda su me gosti zvali i probao sam prvi put kruškovac - priča za InfoBijeljinu mještanin Mačkovca, Dušan Mitrović.  

Ristići su, prema riječima mještana, jedna od vodećih familija u ovom selu. 

- Naročito po djedu Boži, bio je izuzetno pošten i pravedan čovjek - priča nam Dušan Mitrović.

Selo je, kažu mještani, nekad bilo siromašno.

- A onda je inostranstvo izvuklo, a Božina kafana i dućani su radili i prije, i bez inostranstva, išlo je sve svojim tokom - nadovezuje se Jovo Lukić, mještanin Mačkovca.

U kafani “Lipe” ljudi pronalaze odmor, dobru kapljicu, lijepu riječ, ali i dobar zalogaj.

- Ovi ljudi ovdje i iz okoline znaju sadržaj ove kafane, obično je to praseće, jagnjeće pečenje, a ljudi sa strane se najavljuju par sati prije da bi mi mogli sve to spremiti. Mi uvijek težimo domaćoj ishrani. Imamo proju, sir, kajmak. U vrijeme posta imamo ribu i ostalu posnu hranu, kako nalažu naši običaji. Imamo i krompir koji pečemo u rerni, ljudi vole da ga konzumiraju tako toplog, neoguljenog -  otkriva meni kafane Slavko Ristić.

Spomenuti roman “So soli” nije samo priča o kafani “Lipe”, to je svjedočanstvo o ljudima i događajima iz ovog kraja.

- Željeli smo da napravimo jednu vrstu omaža toj kafani, a kroz tu priču imamo i sudbine ljudi u teška vremena. Dobra djela dobrih ljudi u teškim vremenima. Ovdje ima i lijepa crkva, posvećena Svetom Sisoju, stradala je u Drugom svjetskom ratu, a odnedavno obnovljena. Narod u nju rado dolazi, ona se uklapa u ovaj brežuljkasti ambijent sela - kaže Branko Stanković.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka revolucionar Cvijetin Mijatović je ovdje dovodio svoje prijatelje glumce, u lov na Majevicu. Nezaobilazno mjesto odmora bila je kafana “Lipe”.

- Ovdje su dolazili poznati ljudi tog vremena Cvijetin Mijatović, Mira Stupica, Dragan Nikolić, Milena Dravić. Interesantni ljudi koji su obilježili jedno vrijeme. Cvijetin Mijatović je vjerovao istinski u tu partijsku ideologiju, pripadnik partizanskog pokreta, borio se protiv Nijemaca, to nije sporno. Po završetku rata vršio je niz dužnosti. Bio je predsjednik Vlade BiH, ambasador SFRJ - kaže pisac Branko Stanković, jedan od autora romana “So soli”.

Slavko Ristić nam je otkrio detalje susreta djeda Bože i glumaca.

- Djed Božo gleda u Dragana Nikolića. U jednom trenutku nije izdržao i pita ga - ‘Ti si meni nešto poznat’, a Dragan mu kaže ‘Ja sam, čika Božo, u tvojoj kući svako veče. Djed ne vjeruje šta mu kaže, a onda ga je pitao ‘Imaš li televizor u kući?’ Tad su išle serije ‘Obraz uz obraz’ i ‘Otpisani’, tako ga je prepoznao - otkriva Slavko detalje susreta djeda Bože i glumaca za portal Info Bijeljina.

Kako smo naveli, u selu Mačkovac kod Lopara, počele su se održavati i književne večeri. Roman “So soli” privakao je veliku pažnju na Majevici. Na promociji knjige okupio se veliki broj ljudi. Autori najavljuju da ova knjiga nije posljednji zapis o ljudima i događajima iz ovog majevičkog kraja.