NOSTALGIJA NESTAJE, EMOCIJA TRAJE
Ponekad je bilo dovoljno čuti zvono na vratima i korake poštara ili škripu starih sandučića da srce počne da igra jače. U kućama bi se tada, na trenutak, zaustavljao život. Koverta ostavljena ispred praga ili u poštanskom sandučetu mogla je biti nada, strah, ljubavni stihovi ili prosto jedna rečenica koja bi značila da je sve u redu.
Nekada su riječi putovale sporo, ali su stizale pravo u srce. Danas putuju brzo, ali često prolaze površno.
Brzina koja mijenja sve
U trenucima kada nije bilo interneta niti društvenih mreža, pisma i razglednice bili su jedina nit koja je povezivala ljude razdvojene kilometrima, granicama ili ratom. Majke su danima čekale vijesti od sinova, žene od muževa, djevojke od momaka.
Svako pismo bilo je više od papira, bilo je potvrda da je neko živ, da misli i da voli.
Požutjele koverte i izblijedela imena i adrese pošiljaoca i primaoca pisma, ali i riječi napisane na hartiji, i danas čuvaju te priče. Negdje u nekim ladicama, ili kutijama u podrumu još stoje pisma ili razglednice sa putovanja ispisana rukom, svjedoče o vremenima kada se ljubav nije mjerila brojem poruka, poziva ili poslatih srca, već strpljenjem da se čeka odgovor.
Danas, nažalost, nove generacije ne znaju za taj osjećaj čekanja i čežnje od po mjesec dana. Poruke stižu u sekundi, razgovori se vode u realnom vremenu a tišina između dvije rečenice traje tek koliko i internet konekcija.
Upravo ta brzina, kako pokazuju i podaci Pošta Srpske, ostavila je trag na tradicionalnu pisanu komunikaciju.
- U segmentu pisama koje predaju fizička lica u 2025. godini zabilježen je pad u odnosu na 2024. godinu. Trenutni pokazatelji govore da je obim ovih pošiljaka manji za oko sedam odsto, odnosno za 60.586 pisama, posmatrano u odnosu na ukupan broj primljenih pošiljaka u ovoj kategoriji. Ovi podaci obuhvataju i unutrašnji i međunarodni poštanski saobraćaj - naveli su iz "Pošta Srpske" za "Glas".
Kako kažu, tehnološki napredak uticao je i na tradicionalne poštanske usluge, pa se u posljednjoj deceniji bilježi postepeno smanjenje broja poslatih pisama i razglednica.
- Sve veći broj ljudi za svakodnevnu komunikaciju koristi elektronsku poštu i aplikacije za razmjenu poruka kao što su "Viber", "WhatsApp" i slične platforme, koje omogućavaju trenutnu razmjenu informacija, fotografija i poruka. Ipak, važno je napomenuti da se pad uglavnom odnosi na ličnu korespondenciju, dok broj poslovnih i administrativnih pošiljaka ostaje relativno stabilan, a u pojedinim segmentima bilježi i blagi rast - pojasnili su iz Pošta Srpske.
Napominju da u praksi nije moguće sa potpunom preciznošću utvrditi koliko je poslato takozvanih "klasičnih" pisama, odnosno pisama lične korespondencije jer je tajnost pošiljke zagarantovana, pa se na osnovu evidencije ne može utvrditi da li se u koverti nalazi lično pismo, čestitka, dokument, opomena ili neka druga vrsta sadržaja.
Razglednice i dalje opstaju
Međutim, dok broj pisama opada, zanimljivo je da razglednice ne nestaju, već suprotno, bilježe blagi rast broja pošiljki.
- Razglednice danas čine specifičan i znatno manji dio poštanskog saobraćaja, ali zanimljivo je da one i dalje imaju svoje mjesto u komunikaciji - naveli su iz Pošte i dodali da je u 2025. godini u odnosu na 2024. godinu zabilježen blagi porast broja poslanih razglednica od oko šest odsto.
Ova vrsta pošiljki, kako su naveli, najčešće je vezana za turističke aktivnosti i posebne prilike, pa se razglednice i danas šalju kao uspomena sa putovanja ili znak pažnje bliskim osobama.
- Najveći broj prodatih i poslatih razglednica u 2025. godini zabilježen je u avgustu, posebno na području grada Banjaluka. Razlog za to leži u pojačanoj turističkoj aktivnosti tokom ljetnih mjeseci, kada veći broj posjetilaca boravi u ovom gradu i okolini. S druge strane, u zimskim mjesecima, izuzev prazničnih perioda, obim ovih pošiljaka je nešto manji - zaključili su iz Pošta Srpske.
Kada je riječ o međunarodnom poštanskom saobraćaju, pisma i razglednice u Republiku Srpsku najčešće stižu iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije, Švajcarske i Sjedinjenih Američkih Država.
Sa druge strane, građani Srpske najčešće šalju pisma i razglednice u Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Njemačku, Austriju, Crnu Goru, Sjedinjene Američke Države, Švajcarsku, Italiju i Francusku. Srbija u oba slučaja ima ubjedljivo najveći obim poštanskog saobraćaja, što je očekivano s obzirom na bliske porodične, kulturne i poslovne veze.
- Iako je broj tradicionalnih pisama manji nego ranije, pisana riječ i dalje ima posebnu vrijednost. Upravo zato kontinuirano sprovodimo aktivnosti s ciljem očuvanja pismonosnih usluga i upoznavanja djece i mladih sa ovim vidom komunikacije - istakli su iz Pošte Srpske pojašnjavajući da se posebno ističu edukativne i promotivne aktivnosti, kao što su novogodišnja aktivnost "Pišem pismo Djedu Mrazu" ili slanje pisama i razglednica tokom organizovanih posjeta učenika poštama širom Republike Srpske.
Upravo u tome leži i trajna vrijednost tradicionalne pošte, u sposobnosti da, i u digitalnom dobu, ostane važan most komunikacije među ljudima. Iako se obim klasične pisane komunikacije vremenom smanjuje, pisma i razglednice i dalje imaju posebnu simboličku i emocionalnu vrijednost, zbog čega ostaju dio poštanskog saobraćaja i u digitalnoj eri.
Izgubljen trenutak iščekivanja
Sociolog Jadranka Berić kazala je da su internet i aplikacije poput "Vibera" i "WhatsAppa" preokrenule komunikaciju.
- Slanje pisma bilo je sporo, promišljeno i često jedini kanal veze. Danas je poruka trenutna, kratka i dostupna svuda. To je promijenilo samu suštinu, od "čekanja" do "odmah" - rekla je Berićeva za "Glas".
Kako kaže, umjesto da se komunikacija gradi kao ritual, ona je postala tekuća, neprekidna i često površna, zbog čega je postala više nalik na tok misli nego na pažljivo osmišljen čin.
- Sve manjim slanjem pisama i razglednica izgubili smo onaj čarobni trenutak iščekivanja. Poštansko sanduče je nekada bilo mali prozor u svijet, a danas je uglavnom prepuno računa i reklama. Radost je zamijenjena notifikacijom na telefonu, praktičnom, ali bez romantike, nekako bez duše. Ipak, upravo taj gubitak čini da rijetka pisma danas djeluju kao mala svečanost - naglasila je Berićeva.
Ističe da brza digitalna komunikacija jeste praktična, ali često umanjuje dubinu.
- GIF, stiker ili lajk mogu da prenesu emociju, ali ne mogu da zamijene pažljivo napisanu rečenicu. Pismo je nosilo dio ličnosti, rukopis, miris papira, pa čak i greške u tekstu, vrijeme, pažnju od pošiljaoca ka primaocu. Današnje poruke su sterilne i površne. Zato je pismo bilo više od riječi, bilo je fizički trag povezanosti i komunikacije - pojašnjava Berićeva je dodala da mlađe generacije, rođene uz društvene mreže, nemaju iskustvo iščekivanja pisma. Za njih je pismo, kako je navela, više muzejski eksponat nego stvarna praksa, kada dobiju pismo, razglednicu ili čestitku, iznenađeni su njegovom "težinom" jer shvate da je neko uložio trud, vrijeme i energiju.
Pisma i razglednice danas su rijetka, a njihova emocionalna težina je veća. - Jedna razglednica može da nadmaši desetine digitalnih poruka. Upravo ta rijetkost ih pretvara u dragocjene simbole pažnje. Svaka rukom napisana rečenica postaje gotovo kao suvenir - pojasnila je Berićeva.
Takmičenje
Iz Pošta Srpske naveli su da će na inicijativu Svjetskog poštanskog saveza, a u saradnji sa druga dva javna poštanska operatera u BiH, organizovati međunarodno takmičenje u pisanju pisama za mlade.
- Tema ovogodišnjeg, 55. međunarodnog takmičenja u pisanju pisama, je "Napiši pismo prijatelju o tome zašto je ljudska povezanost važna u digitalnom svijetu". Ovakve aktivnosti imaju za cilj da podsjete mlađe generacije na značaj pisane riječi i pokažu da, uprkos brzom razvoju digitalne komunikacije, pismo i dalje ima posebnu snagu da prenese emociju i poveže ljude širom svijeta - zaključili su iz Pošta.
