KOLIKO VRIJEDI LJUDSKA KREATIVNOST U VRIJEME VJEŠTAČKE INTELIGENCIJE?

Vještačka inteligencija danas može da napiše tekst, komponuje muziku, kreira fotografiju ili osmisli dizajn za svega nekoliko sekundi. Dok tehnologija pomjera granice mogućeg, sve češće se postavlja pitanje šta u takvom svijetu čini ljudsku kreativnost posebnom i da li se vrijednost umjetničkog rada može svesti na konačni rezultat.

Magazin HEDONIST podsjeća na jedan od događaja koji je otvorio raspravu o odnosu umjetnosti i tehnologije iz 2018. godine, kada je portret „Edmond de Belamy“, nastao uz pomoć algoritma, prodat na aukciji kuće „Kristi“ u Njujorku za 432.500 dolara.

Ovaj slučaj pokazao je da djelo nastalo uz pomoć vještačke inteligencije može privući veliku pažnju i postići visoku cijenu na tržištu umjetnosti. Istovremeno, otvorio je pitanja autorstva, originalnosti i prava na priznanje za rad koji stoji iza nastanka takvog djela.

Slične dileme pojavile su se u fotografiji i muzici. Slike generisane pomoću vještačke inteligencije osvajale su nagrade, dok su digitalno stvoreni glasovi poznatih muzičara pokazali koliko je lako proizvesti sadržaj koji publika može zamijeniti za original.

BRŽE I DOSTUPNIJE, ALI DA LI JE I ORIGINALNIJE?

Jedna od najvećih prednosti vještačke inteligencije jeste mogućnost da ubrza kreativni proces i učini određene alate dostupnim mnogo većem broju ljudi.

Međutim, sadržaj koji djeluje uvjerljivo ne mora nužno biti i originalan. Istraživanja ukazuju na to da vještačka inteligencija može pomoći pojedincima da razviju kreativnije ideje, ali da rezultati različitih autora, uz njenu pomoć, mogu postati međusobno sličniji.

To otvara važno pitanje: da li tehnologija podstiče kreativnost ili nas, neprimjetno, usmjerava prema sadržajima koji su već poznati, prihvaćeni i očekivani?

TEHNOLOGIJA MIJENJA UMJETNOST, ALI JE NE MORA UKINUTI

Strah da će nova tehnologija ugroziti tradicionalne oblike stvaralaštva nije nov. Pojava fotografije nekada je izazvala zabrinutost među slikarima, ali je istovremeno otvorila prostor za nove umjetničke pravce i drugačije načine izražavanja.

Slična promjena dogodila se i u svijetu časovničarstva, gdje su precizniji i jeftiniji kvarcni mehanizmi promijenili tržište, dok su mehanički satovi zadržali vrijednost upravo zbog zanatskog rada, tradicije i vremena uloženog u njihovu izradu.

Takvi primjeri pokazuju da tehnološki napredak ne mora nužno izbrisati vrijednost ljudskog rada. Ponekad je upravo ono što mašina može da zamijeni ono što ljudi počnu više da cijene.

LJUDSKO ISKUSTVO KAO MJERA VRIJEDNOSTI

Iako vještačka inteligencija može da proizvede tekst ili melodiju koja izaziva emocije, pitanje je da li je umjetničko djelo samo ono što vidimo i čujemo ili je važna i priča koja stoji iza njega.

Sevdalinka, na primjer, nije samo spoj melodije i stihova. Njenu vrijednost često čine iskustvo, sjećanje, gubitak i emocije koje izvođač prenosi publici.

Upravo tu se otvara prostor za razmišljanje o granicama tehnologije. Ljudsko stvaralaštvo ne počiva samo na tehničkoj vještini, već i na ličnom iskustvu, namjeri, riziku i spremnosti da se izrazi nešto što nije unaprijed poznato.

KO STOJI IZA DJELA?

Razvoj vještačke inteligencije mijenja i način na koji se posmatraju autorstvo i odgovornost. Kada djelo nastane uz pomoć algoritma, postavlja se pitanje ko je njegov autor, ko polaže pravo na priznanje i ko odgovara za njegov sadržaj.

Zato se rasprava o vještačkoj inteligenciji ne odnosi samo na to šta tehnologija može da uradi, već i na to kako društvo vrednuje ljudski doprinos.

Možda najvažnije pitanje nije u čemu čovjek još može biti bolji od mašine, već zašto nam je uopšte važno ko stoji iza nekog djela.

U svijetu u kojem se tekst, slika ili muzika mogu stvoriti za nekoliko sekundi, ljudska kreativnost mogla bi svoju posebnu vrijednost sve više pronalaziti u autentičnosti, ličnom iskustvu i odgovornosti autora.

Jer rezultat može biti uvjerljiv, ali priča o tome ko ga je stvorio i zašto i dalje može biti ono što mu daje posebnu vrijednost.