Julija je voljela Romea, Merima Omera, Izolda Tristana.
No, čija je ljubav bila zabranjena Safikadi i zbog koga se odrekla života zavisi od legende u koju sami odlučimo vjerovati. Jedna verzija kaže da je, lijepa Ferhat pašina unuka, voljela vezirskog vojnika nižeg staleža, druga da je njena ljubav bio austrijski vojnik i po mišeljnju porodice okupator.
Banjalučani vijekovima prepričavaju da je Safikada sebi oduzela život stajući pred top koji je svakog dana, na tvrđavi Kastel, označavao podne.
Safikadin grob je u neposrednoj blizini džamije Ferhadija i na tom mjestu vijekovima se pale svijeće za sreću u ljubavi. Legenda, mit ili istina živi među lokalnim stanovništvom i već decenijama privlači turste. Nazvali su je banjalučkom Julijom. Safikada je i naziv prve opere Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Legendu na sceni dočaralo je više od 80 umjetnika, a Safikada svoj život položila stojeći ispred topa odjevena u svadbeno ruho.