RADOVANOVIĆIMA ZOV SELA I ZAVIČAJA BIO JAČI OD NJEMAČKE

Da ima još mladih ljudi koji svoju i budućnost svojih porodica vide na selu, pokazuje primjer Duške i Aleksandra Radovanovića iz Riječana kod Laktaša. Probali su jedno vrijeme da žive i rade i u inostranstvu, ali zov zavičaja bio je jači.

Odlučili su da se vrate na selo i pokušaju da žive od poljoprivrede.

Duška je napustila posao računovođe, a da li će uspjeti u svojoj namjeri pokazaće vrijeme koje je pred njima. Naravno da su umorni i da ustaju rano, a liježu kasno zato što se posao u polju, šumi, bašti, dvorištu, mora uraditi na vrijeme. Na kraju poljoprivreda zahtjeva mnogo rada i odricanja što se vidi i na nihovim rukama. Ipak, najvažnije od svega je da su srećni i zadovoljni. [/av_image] "Nedavno smo nabavili još deset koza i trenutno imamo njih 20 koje muzemo tako da možemo isporučivati solidne količine kozijeg mlijeka za koje mnogi tvrde da je najzdravije na svijetu", kaže za Agroklub Duška, dodajući da su počeli da prave i novi objekat za koze i ovce, te se nadaju da će uskoro da ga završe. Njen suprug Aleksandar, rođen je u kući preko puta sadašnje i zadužen je za većinu težih poslova. Pamti vremena kada oko njih skoro da i nije bilo drugih domaćinstava, a danas su Riječani selo koje ima popriličan broj stanovnika.

Na ženi je spremanje pekmeza, sosova, sokova, sirupa, vina, salata, likera, ulja, odnosno, skoro svega što može da zatreba jednoj porodici.

Radovanovići su svestrani i sve viškove koje proizvode na svom imanju prodaju mušterijama kojih ima veliki broj. Mnogi im se vraćaju kada jednom probaju sve ono što pravi ova porodica. Sve što raste na njihovom imanju ili u bližem i daljem okruženju, a što može da se iskoristi za spremanje, prije svega zdrave hrane, ovi vrijedni ljudi će da iskoriste. "Pazimo, zaista da hrana koju pripremamo za prodaju bude zdrava, bez hemije i konzervansa. Znamo gdje se mogu ubrati zdravi plodovi, beremo ih po brdima, a mnogo ljekovitih biljaka od kojih pravimo meleme, tinkture, čajeve nabavljamo iz Hercegovine sa imanja koje ima sertifikat instituta "Josif Pančić" o biološkom uzgoju", ističe naša sagovornica. U ovo sam se i lično uvjerio probavši slatko od smokava. Iako nisam bio gladan i jeo sam dosta slatkiša tog dana, specijalitet je bio, blago rečeno, fantastičan. Shvatio sam zašto se ovim mladim proizvođačima svi ponovo vraćaju kada nešto od njih kupe. Radovanovići posjeduju i baštu u kojoj uzgajaju razne vrste povrća, kao i manji plastenik u kojem i dalje zri nekoliko sorti paradajza i šerija. Ne koriste hemijska sredstva u zaštiti usjeva, a osim koza i ovaca imaju i ostale domaće životinje od kojih svinje, rase Durok, zauzimaju posebno mjesto. Izvor: Agroklub.ba