ESAD DURATOVIĆ STUDIRA U SEDMOJ DECENIJI ŽIVOTA

U zgradi Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, među mladim licima koja žure na predavanja, jedno lice se izdvaja — mirno, nasmijano i ispunjeno tihom odlučnošću.

FOTO: Univerzitet u Banjaluci

Esad Dautović ima 63 godine i student je smjera Hemijsko inženjerstvo i tehnologije. Njegova pojava izaziva divljenje i poštovanje, jer iza nje stoji priča o upornosti, ljubavi prema znanju i vjeri da nikada nije kasno.

Esad je rođen u Berkvici kod Lukavca, gdje je završio osnovnu i srednju ekonomsku školu, nakon čega se upisuje na Tehnološki fakultet u Tuzli. U drugoj godini odlučuje da se prepiše na Tehnološki fakultet u Banjaluci, jer, kako kaže: „Brat je tamo studirao.

- Govorio je uvijek kako je Banjaluka lijepa, pa sam htio i ja da provjerim – ispričao je Esad.

Odmah po upisu apsolventskog staža sve češće zbog posla odlazi u Njemačku, gdje je početkom devedesetih godina zasnovao porodicu.

- Ni tamo nije bilo lako. Gdje god da odeš, uvijek si stranac i uvijek je sve iz početka. Borio sam se, radio razne poslove, najčešće iz oblasti ugostiteljstva. Sve vrijeme tamo, tinjala je jedna želja, da ostvari davno zacrtani cilj. Ali, nije se moglo, uvijek je nešto nedostajalo, ili novca ili vremena – priča banjalučki student.

Zahvaljujući supruzi i njenoj podršci, Esad odlučuje da se vrati u studentske klupe i završi fakultet.

- Bez njene podrške ništa ne bih mogao, ona je moj vjetar u leđa - govori Esad s osmijehom i podsjeća nas koliko su važni međusobno razumijevanje, poštovanje i ljubav.

Posebnu zahvalnost iskazuje prema rukovodstvu preduzeća u kojem je zaposlen (BVG Berlin), jer su mu pružili ogromnu podršku u prilici za napredovanje.

Ponovni ulazak u akademski svijet zahtijevao je veliki trud i prilagođavanje.

- Nije bilo lako, ali imao sam Jovana, on mi je mnogo pomagao – navodi Dautović.

Sve u svemu, Esad se brzo uklopio. Njegovi profesori i asistenti ga opisuju kao izuzetno vrijednog i posvećenog studenta, a mlađe kolege često ističu da je njegova energija i smirenost ono što ih inspiriše.

Esadova priča nije samo priča o učenju, nego i o hrabrosti da se ponovo počne. I možda upravo u toj učionici, među knjigama i formulama, Duratović svakog dana podsjeća i sebe i druge da se snovi nikada ne stavljaju u penziju.