OVAKO JE GOVORIO NEBOJŠA GLOGOVAC

Srpski filmski, televizijski i pozorišni glumac Nebojša Glogovac (1969-2018) preminuo je 9. februara 2018. godine.

Bio je član Dečije dramske grupe RTS-a, a glumačku karijeru započeo je u Ateljeu mladih u Pančevu.

Godine 1996. dobio je stipendiju od Jugoslovenskog dramskog pozorišta i ulogu u predstavi "Velika pljačka" u režiji Dejana Mijača na sceni Ateljea 212.

Kada je bio dete, Glogovac se pojavio u televizijskoj seriji "Priče iz Nepričave", da bi prvu filmsku ulogu ostvario 1993. godine u kratkometražnom filmu "Rekvijem za jedan san", a nakon toga u drami "Raj Petra Zeca".

Nakon što je skrenuo pažnju na svoj talenat, dobio je ulogu u filmu "Ubistvo s predumišljajem".

Glogovac je igrao glavne uloge u ostvarenjima: "Bure baruta", "Nebeska udica", "Kad porastem biću Kengur", "Klopka", "Hadersfild", "Žena sa slomljenim nosem", "Branio sam Mlade Bosnu", "Krugovi", "Ravna gora" i "Ustav Republike Hrvatske".

Višestruko je nagrađivan za uloge u pozorištu i na filmu, a izdvajaju se Sterijina nagrada, "Car Konstantin" u Nišu i "Zlatna arena" u Puli za najbolju mušku ulogu.

Preminuo je nakon kratke i teške bolesti u Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije u Beogradu, 9. februara 2018. godine.

Rečenice koje je izgovorio Nebojša Glogovac se i danas pamte i nerijetko citiraju:

- Sve je danas lako dostupno, otvoreno, a ljudi i dalje dozvoljavaju da budu jahani, govorio je Nebojša Glogovac u jednom od poslednjih intervjua.

- Život je kao olovka, svakog dana je sve kraći. Potrudite se da nešto lepo nacrtate dok ga još ima

- Kako ja nisam idealan, ne očekujem ni savršenu ženu, niti to postoji. Dobra je ona koja se uklapa u tvoje prednosti i mane, kada jedno drugo popunjavate i dopunjavate i kao planinari jedno drugo vučete uz uže i pravite zajednicu od ta dva krnja objekta, kakvi smo mi ljudi. Svako od nas je pomalo krnji, ponegde mnogo jak, ponegde slab i prihvatiti jedno drugo sa svim manama i vrlinama može da bude blizu idealnog.

- Biti tj. misliti svojom glavom ili ne biti tj. dozvoliti da drugi misle umesto tebe i bezuslovno to prihvatati. Sistem uvek, i u Šekspirovo vreme, i pre njega, i posle njega... on uvek manipuliše pojedincima, pravi pritisak. Samo je ranije, rekao bih, to bivalo zakamuflirano. Danas je potpuno ogoljeno i opet funkcioniše, gotovo nepogrešivo. Neverovatno!

- Delovati ili ne delovati; buniti se, boriti se za svoja prava, razotkrivati prevare, ne pristajati na sistem... ili obrnuto, tj. ne biti.

- Od jurnjave za novcem da bi poplaćali kredite, mi zaboravljamo na decu, na dušu, na ljubav. Mislim da je to pogubno, jer napredak ljudske vrste ne predstavljaju kola koja idu brže i tone informacija kojima smo zatrpani. 

- Ja sam Hercegovac sto posto, majka je iz Nevesinja od Samardžija, baba od Vasiljevića, Glogovci iz Dramiševa kod Nevesinja. Rodio sam se u Trebinju, živeo tamo šest godina i u mom poreklu nema mrlje. Zato ako nemaš to u sebi nemaš gde ni da se vraćaš. Što smo stariji, prosto imamo više mogućnosti za to. Od 20-te do 40-te ustanovljavaš se kao čovek. To je period sticanja, formiranja porodice, stvaranja poroda. Nakon toga se javlja potreba za izvorom i kad god mogu sa radošću idem u Hercegovinu.