PERO PAVLOVIĆ SE KAMEROM I RIBARSKIM ŠTAPOM BORI ZA BOLJU ŽIVOTNU SREDINU

Pero Pavlović po zanimanju je televizijski i filmski snimatelj, a po opredeljenju strastveni ribolovac i ljubitelj prirode. Kao snimatelj počeo je raditi 2002. godine, kada je bio asistent snimatelja na televiziji Bosne i Hercegovine u Banja Luci. Poslije tri godine shvatio je da će kamera biti njegov alat od kojeg će živjeti, putovati, upoznavati ljude, pa je 2005. godine upisao Akademiju umjetnosti, dramski smjer-kamera, koju je završio 2009. godine. Nakon toga, 2014. godine upisuje Master studije-kamera na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, koje je završavio 2016. godine. Pavlović je autor nekoliko dokumentarnih i kratkih igranih filmova, od kojih su neki nagrađivani na regionalnim i međunarodnim filmskim festivalima.

On je i jedan od osnivača i predsjednik Skupštine Acocijacije snimatelja Bosne i Hercegovine (ASBH). Od 2012. godine zaposlen je na televiziji Aljazeera Balkans u Banja Luci.

Osim kamere i snimanja Pavlović je veliki zaljubljenik u ribolov i prirodu, što će i biti tema ovoga teksta, a povod je 1. mart, dan kada počinje sezona lova na pastrmku na rijeci Vrbas, koji traje do 1. oktobra. Pavlović se odmalena bavi ribolovom i tokom razgovora otkrio je mnogo stvari o ribolovu; pričali smo o zgađenosti rijeka, našem lošem odnosu prema prirodi, ekološkim problemima, štetnostima mini hidroelektrana na domaće vodotoke i sličnim temama. - Prvu sam ribu upecao, kada sam imao pet godina. Ljubav prema ribolovu sam naslijedio od svoga oca, koji je takođe bio ribolovac, a razvijao uz starijeg brata koji mi je bio rival. Ribolov nije prevashodno samo hobi, niti sport. Ribolov je stil života, a sa godinama i životnim iskustvom postaje razlog da se ode u prirodu, odmakne od ljudi, koji su uzročnici svih poznatih i nepoznatih problema, rekao je Pavlović na početku razgovora sa novinarom Buka magazina.

On je dodao da koristi sve tehnike ribolova i da lovi na skoro sve, ali da najviše preferira "fly fishing", odnosno tehniku "mušičarenje".

- Za ovu tehniku sam se opredjelio iz više razloga. Prvi je, što se najviše pecaju salmonidne vrste riba, koje žive u čistim rijekama, gdje priroda još nije narušena. Drugi razlog je, što ribolovci koji love na mušice, skoro svi puštaju, skoro svaku ulovljenu ribu, a po zakonu mogu svaki dan odnijeti pet salmonidnih vrsta riba, kao što su pastmka i lipljen. Treći, a možda sa najviše čara je taj, što lovim na svoje mušice koje sam izrađujem. Veliko je zadovoljstvo kada ribu "prevarim" na svoju mušicu, a još veće je kad je poklonim nekome, pa i njemu bude lovna. Pogotovo nekom početniku. Ako i on ulovi ribu, ja sam siguran da je i on "zaražen". Znam da sam mu pokazao magiju koja je opipljiva tu ispred nas. Da bi neko počeo da se bavi ribolovom, konkretno "mušičarenjem", potrebno mu je da ima za početak jedan komplet. Štap, čekrk i šnjuru. Pored toga i ono što bih prvo savjetovao je da ima kvalitetnu, toplu garderobu i kvalitetne ribarske čizme ili odijelo za gaženje u vodi. Ako se poredi sa nekim drugim sportovima, i s obzirom gdje i kako živimo, može se reći da je ribolov sport. Ali u stvari on nije toliko ni skup sport, koliko mi nemamo para, pojasnio je Pavlović. U Bosni i Hercegovini postoje takmičenja u "mušičarenju" i banjalučki mušičari su konstantno unazad nekoliko godina državni prvaci. Redovni su članovi reprezentacije i osvajači medalja na međunarodnim takmičenjima. Ali, kako tvrdi naš sagovornik, ovdašnji ribari, nažalost, nisu prepoznati, kao ni kao mnogi vrhunski sportisti. Kompletan tekst možete pročitatu na BUKA portalu. Izvor: Buka