OD IZBJEGLICE IZ SARAJEVA DO VLASNIKA RESTORANA U KOJEM VEČERA RONALDO (VIDEO)

U tradicionalnom izboru prestižnog britanskog magazina “Monokl” za 2017.godinu restoran “Bistro 100 Maneiras” iz Lisabona proglašen je za najbolji na svijetu. Vlasnik i glavni šef (kuvar) ovog restorana je Ljubomir Stanišić, rođeni Sarajlija,  koji se jednog dana iz iznajmljenog beogradskog sobička koji je dijelio sa majkom i sestrom sa 200 uzajmljenih maraka u džepu, otisnuo na put u svijet.

Sa idejom da jednog dana postane nešto. I da majci vrati 200 maraka. I osmijeh na lice. Sa rancem na leđima Ljubu je put vodio preko Mađarske, Holandije, Španije, do Portugala.

Tu, u Lisabonu, više gladan nego sit, junak ove priče trošio je Bogu dane na ušću rijeke Težo u Atlantski okean, mahom fizikališući za dnevnicu, jedva sastavljajući kraj sa krajem. Kada posla nije bilo, Ljubo je provodio dan sa lokalnim knjižarom, pozajmljujući laka štiva uz čiju pomoć bi lakše savladao nimalo lak portugalski jezik. Jedna od knjiga koja mu je dopala šaka bio je kuvarski priručnik za početnike francuskog maestra Mišela Brasa. „Jedno jutro sam odlučio. Spakovao ono malo stvari, pozajmio novac i pravac – Francuska! Kada me je vidio na vratima, Mišel Bras je bio u čudu. Pred njim stoji Sarajlijaiz Portugala, traži da ga primi na stan i hranu, bez plate, uz jedan uslov – da mu dozvoli da ga gleda dok kuva, prisjeća se Ljubomir dana kada je iz korena promjenio svoj život. Narednih godinu dana provodi u Alzasu, radeći sve, od ribanja podova do pranja suđa, krišom kradući fazone od maestra i njegovih pomoćnika. A kad se kuhinja zatvori i kuvari odu, na scenu bi stupao Ljubo, koji swe upoznavao sa začinima i ukusima koje njegova nepca do tada nisu iskusila. Kad je vidio koliko je uporan i talentovan, legendarni Francuz ubacio ga je u ekipu, a nakon samo nekoliko mjeseci sa preporukom poslao u Španiju. Ostalo je istorija… Danas je Ljubomir jedna od najvećih zvijezda kulinarske scene. Vlasnik je nekoliko restorana i hotela. U njegovom restoranu “100 Maneiras” u specijalitetima su uživale mnoge poznate ličnosti, poput Kristijana Ronalda, Roberta De Nira, Monike Beluči, Džon Malkoviča, Madone… Njegova emisija “Papa kilometros” godinama je bila među najgledanijim na kanalu “24kitchen”, uz specijale poput Džejmi Olivera i pokojnog Entoni Burdena, inače Ljubinog velikog prijatelja. - Ovo “100 maneiras” na portugalskom znači “100 načina”, što je zapravo 100 načina na koje je moja majka Rosa spremala krompir, u teškim danima kada je meso bila rijetkost na našoj trpezi. Ona se, iako smo bili jako siromašni, trudila da to ne osjetimo, da nam bar trpeza izgleda svaki put drugačije – ispričao je Stanišić. Da bi pronikli u tajnu Ljubomirovog uspjeha, morate da probate njegovu hranu. A ona nije ni srpska ni bosanska ni portugalska. Ona nema naciju…ona je samo – njegova. U njegovom prvom lisabonskom restoranu, koji ga je proslavio, u četvrti Baixa Chiado, ima samo 32 mjesta. Iako je potražnja takva da bi komotno mogao da ih ima i 320 (stolovi se rezervišu i do mjesec dana unaprijed), Ljubo ne razmišlja da se širi. Neće, u inat. Inače, srećnici koji ugrabe mjesta za večeru, nemaju pravo da biraju šta će da jedu, već jedu ono što im se servira. Uz svako od 10 jela služi se po jedna vrsta vina, a svaki tanjir vam predstavljaju kuvar i somelijer.

Na meniju “Bistroa 100 maneiras” je i svima nama dobro poznati specijalitet – burek.

–  Burek sam ubacio za moju dušu, a onda se ispostavilo da je postao glavni hit. Portugalci su odlijepili. I Ronaldo, moj dobar prijatelj, obožava bosanski burek. Često ovdje svraća, uvijek kad dolazi u Portugal. Naših je ovde malo, dođu ponekad ovi fudbaleri što igraju za Benfiku. “Daj brate nešto naše!” – a ja im onda serviram burek. U šali kažem da je moj restoran najveća srpska kolonija u Portugalu. Skupljam Srbe u Lisabonu, imam ih dosta koji rade u restoranu. Volim da ih osjetim tu pored mene, da imam svoj svijet, koloniju, prijatnije mi je. Portugalci su super, ali su nekad zavidni, nije im baš milo što jedan stranac vodi najbolji restoran u gradu – objašnjava Ljubo. Konstantno ističe da je „u ljubavi sa hranom“ i da drugačije ne bi išlo. - Plus malo onog bosanskog ludila, i eto specijaliteta! Ali nije da nisam imao sreće. Eto jednom prilikom u restoran uđe novinarka, Amerikanka, koja piše recenzije za Njujork Tajms. Negdje slučajno kupila moju knjigu, štampanu u samo 2.000 komada, dopala joj se, i ja te godine dobijem nagradu “The best table book of the world”. Poslije toga je sve krenulo kao na filmu, svi su čuli za mene, stigle su ponude sa FOX televizije, tražili su od mene da snimam serijal na “24 kitchen”. I tako, postadoh zvijezda, jarane, zaradih puno para - ispričao je Ljubo za portal Serbiantimes.info. Slava mu je, međutim, brzo dojadila, reflektori, kamere, druženje sa poznatima…Nije u tome uživao, počelo je da ga nervira to što stalno mora biti nasmijan, servilan, odgovarati na glupa i uvijek ista novinarska pitanja. Svi su bili u čudu kada je već nakon prve sezone najvećeg kulinarskog rijalitija u Portugalu raskinuo ugovor i otišao – kući. Danas, 27 godina nakon što je prvi put kročio u Lisabon, Ljuba ima uspješnu karijeru, skladnu porodica koju ističe kao svoju najveću sreću – dva sina, Matiju i Luku, suprugu Moniku…Čini se da je ostvario svoje snove, obezbjedio egzistenciju, te bi komotno, već sada, mogao da okači kecelju o klin i prepusti se uživanju i dokolici… Ali Ljubo ni ne pomišlja na to. Kaže da ne može da zamisli svoj život bez šporeta. - Kad god mogu, odmaram živce tako što idem na ostrva gdje nema kola, civilizacije, vadim morske plodove, pecam. Ili odem u Afriku, dva mjeseca živim pod šatorom, od onoga što nađem. Kad se jednog dana probudim “izliječen” od kuhinje, prodaću restorane i odoh u ribare. Jedino njima zavidim na ovom svijetu. Ali, iskreno, teško da će mi kuvanje ikad dosaditi, I dalje sam zaljubljen kao prvog dan – zaključuje Ljubo. Na rastanku kaže da se o njemu snima i dokumentarni film, koji prati njegov život u stopu, ide tragom gradova i ljudi sa kojima je proveo i lijepe i ružne dane. Priča počinje u Sarajevu, a završava u Lisabonu. Zvaće se “Kukenrol” (Cook n’ Roll). Izvor: Serbiantimes.info