Sveti Nikola zauzima posebno mjesto u tradicionalnoj kulturi Srba, ističe muzejski savjetnik beogradskog Etnografskog muzeja Saša Srećković, ukazujući na njegov značaj koji prevazilazi okvire vjerskog kalendara.
Ovaj praznik, poznat kao Nikoljdan, predstavlja složenu društvenu i kulturnu pojavu kroz koju se vijekovima oblikuju i prenose vrijednosti zajednice.
Nikoljdan, koji se obilježava 19. decembra, jedna je od najrasprostranjenijih krsnih slava kod Srba.
U narodnoj tradiciji Sveti Nikola prepoznat je kao zaštitnik djece, siromašnih i pomoraca, ali prije svega kao simbol milosrđa, darivanja i brige za druge. Te vrijednosti nalaze se u osnovi brojnih običaja, od okupljanja porodice i darivanja najmlađih, do pomaganja onima kojima je podrška najpotrebnija.
Sa etnološkog stanovišta, krsna slava nije samo porodični praznik, već važan mehanizam očuvanja kolektivnog identiteta i prenošenja kulturnih i duhovnih obrazaca sa generacije na generaciju.
Srećković naglašava da je krsna slava jedinstvena odlika srpske kulture i jedan od njenih najprepoznatljivijih oblika nematerijalnog kulturnog nasljeđa.
„Sjecanja slavskog kolača i pripreme žita nose duboku simboliku. Oni upućuju na ciklus života, zajedništvo porodice i vjeru u vaskrsenje. Činjenica da se Sveti Nikola proslavlja u vrijeme Božićnog posta dodatno ističe značaj uzdržanja, duhovnosti i traganja za ravnotežom između materijalnog i nematerijalnog“, objašnjava Srećković i naglašava da ne postoji jedinstven model obilježavanja praznika.
Svaka porodica ima pravo da slavu proslavlja u skladu sa sopstvenim identitetom, vjerovanjima i životnim okolnostima.
Tradicija, kako ističe Srećković, nije nepromijenjiva – ona se vrijemenom prilagođava, ali njena suština mora ostati prepoznatljiva.