PRIČA O TREBINJSKOJ PIJACI: VIŠE OD TRGOVINE

I dok, korak po korak, prolazite mirnim ulicama centra Trebinja pod krošnjama stoljetnih platana, vazduh je ispunjen laganim mirisom svježeg voća i zvucima prodavca koji poput nevidljivog vodiča usmjerava ka mjestu gdje se sve boje ovog grada stapaju u jedno.

Pogled prema gore vodi do platanskih grana, koje, iz ptičije perspektive, odaju utisak dominacije nad gradom. Ali ispod te zelene kupole krije se pravo blago - trebinjska pijaca, koju je "Fajnenšel tajms" nedavno uvrstio na listu najboljih pijaca na svijetu. Trebinjska pijaca oduvijek je bila srce ovog grada, a njena lokacija, ukorijenjena još iz vremena Austrougarske, ostala je netaknuta. Trg slobode čuva priču o nepromijenjenom duhu ovoga grada. Iako su se vijekovi smjenjivali, na trgu je oduvijek ista scena - trgovanje, druženje i razmjena autentičnih proizvoda.

U tom živahnom okruženju, jedan od stalnih prodavaca na pijaci je čovjek koji je cijeli svoj život posvetio trgovini, a svoju ljubav prema ovom zanatu naslijedio je od roditelja. Sa samo 20 godina počeo je zajedno  s njima u Gacku da proizvodi i prodaje sir i kajmak.

Međutim, nakon što su mu roditelji preminuli, posao proizvodnje je postao previše zahtjevan da bi ga obavljao sam. Tada je postao nakupac, jer za proizvodnju sira i kajmaka, kako kaže, potrebno je da bude uključena cijela porodica. Na trebinjskoj pijaci prodaje od 1984. godine, najviše kajmak i mješinu, tradicionalne proizvode koje su svi u Hercegovini voljeli i dan-danas vole. Njegova ponuda sira obuhvata razne vrste, uključujući torotane i punomasne sireve.

- Pijaca je moj život. Ovdje je svaki dan prilika za novi susret, nove priče, nova povezanost. Imam mnogo prijatelja, neki od njih su i stalni kupci. Ništa me više ne raduje nego vidjeti te iste ljude, jer to znači da smo zadovoljni zajedno - kaže nam  prodavac sira i kajmaka Čedo Mastilović.

On dodaje da osim Trebinjaca, ljudi iz drugih država često dolaze da kupe njegove proizvode. Svako ko dođe sa strane, iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Poljske, pa čak i sa Kosova i Metohije, oduševi se. Svi su zadovoljni kvalitetom i domaćim proizvodima.

Pijaca je prije tri godine dobila i novu tržnicu, moderniji prostor sa boljim uslovima i on se preselio tamo. Rashladni uređaji, urednost i zaštita prostora donose mu veliko olakšanje, ali ništa ne može zamijeniti onaj isti osjećaj koji nosi sa sobom svaki dan na pijaci. Pijaca je pijaca, tu je ono pravo zajedništvo, prijateljstvo i ljubav prema tradiciji, koji čine ovaj posao posebnim.

Dodaje da iako se svijet mijenja, on ostaje posvećen onome što radi, jer to nije samo posao već način života. - Nikada ne bih mijenjao ovaj posao ni za šta. Volim narod, komunikaciju, prodaju i naravno pijacu. Ovdje je moj dom, a ljudi su moj najveći poklon -kaže Mastilović s iskrenim osmijehom i vjerom da mu ova tradicija daje snagu i smisao života.

Posebno ističe da pijaca za njega nije samo mjesto trgovine, već mjesto dubokih korijena. On je pravo oličenje čovjeka koji se ponosi svojim korijenima, zemljom i svime što ona pruža. Posvećen je onome što radi, a ono što voli, narod i svoju tradiciju, ne bi mijenjao ni za šta.

Na sljedećoj tezgi, starija žena slaže domaće proizvode iz svoje bašte. Tu su svježa blitva, luk, krastavac, raštan i snopovi mirisnog peršuna. Njene ruke, ispucale i grube od godina rada, govore više od riječi. Ispod noktiju naziru se tragovi zemlje, svjedočanstvo o svakom jutru provedenom u radu. Te ruke su pravi simbol vrijednog života, dokaz da su žene oduvijek nosile ogroman teret rada bez obzira na to kako su poslovi bili podijeljeni.

- Sve što proizvedemo, iznosimo na pijacu. Ono što ne bih jela, ne bih ni iznijela, jer za mene bi to bio grijeh. Ne pravi se razlika između onog šta je za nas, a šta je za pijacu - sve što jedemo, to i prodajemo - ističe  Sava Kapor.

Ona navodi da proizvodi koje nudi dolaze iz njenih velikih bašta u Trebinju koje uzgaja s ljubavlju i pažnjom, a među najpoznatijima su peršun, blitva, raštan, krastavci i luk. Sa mužem i sinom ona svakodnevno doprinosi ovom porodičnom poslu, a njihova zajednička predanost je osnov uspjeha.

Prodavačica odiše tihim, neupadljivim optimizmom koji prkosi svakodnevnim izazovima. Njena priča, ispričana pogledom i osmijehom, govori o ženama koje odvajkada znaju šta znači raditi iz ljubavi i opstajati uprkos svemu. Svaki njen pokret, svaki složeni plod nosi poruku da se trud isplati, a osmijeh je nagrada za svaku kap znoja.

Slušamo kupce

Svaka pijaca ima svoje posebnosti, a u Trebinju, pored bogate ponude svježeg povrća, sira i kajmaka, postoji i tezga koja privlači posebnu pažnju – ona sa medom. Međutim, ovaj med nije običan proizvod, već je plod strasti i predanosti jedne porodice koja se pčelarstvom bavi već 27 godina.

Priča počinje gotovo slučajno kad je glava ove porodice Nedeljko Pažin 1997. godine, iz znatiželje, kupio priručnik za pčelare i odlučio se na kupovinu prve košnice. Tada je doživio svoj prvi susret sa pčelama, a ubrzo je shvatio da je to posao koji se ne može napustiti.

- Pčelarstvo vas potpuno osvaja, ono je kao začarani krug, kada jednom uđete u to, ne možete da prestanete – kaže nam proizvođač meda Nedeljko Pažin.

Dodaje da je počeo sam sa jednom košnicom, a sada ima oko 200. Pčelarstvo je za njega više od posla, to je životna strast koja raste s vremenom i koja povezuje porodicu u zajedničkom trudu i ljubavi prema prirodi.

Pčelinjak ove porodice smješten je na Zupcima, na 630 metara nadmorske visine, na tromeđi, BiH, Crne Gore i Hrvatske.

- Pčele ovdje stvarno dolaze iz tri države - šali se Pažin, jer njihov pčelinjak privlači pčele iz sve tri zemlje, što daje jedinstven karakter njihovom medu.

Ovdje proizvode med od različitih biljaka, od hercegovačke zanovijeti, preko kadulje, pa sve do vrijeska, u jesen.

Kako navodi Pažin, iako su započeli kao hobi, danas je pčelarstvo postalo porodični biznis u kojem cijela porodica  aktivno učestvuje.

- Nikada ne bih mijenjao ovaj posao. To je više od posla, ovdje nema stresa, samo ljubav prema prirodi i proizvodima koje stvaramo - dodaje Pažin ponosno, naglašavajući kako im pčelarstvo omogućuje da žive od onoga što vole raditi.

Na njihovoj tezgi na pijaci, kupci mogu probati med prije nego što kupe, a kroz godine su stekli brojne kupce koji su im postali i prijatelji. Ljudi iz svih krajeva, uključujući Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku i druge države dolaze i vraćaju se, uvjereni u kvalitet njihovog meda.

- Nikada nisam slutio kakve kontakte ću ostvariti i ljude upoznati kroz pčelarstvo - priznaje Pažin.

Za njega pčelarstvo nije samo posao, već pravi gospodski zanat koji zahtijeva posvećenost, ljubav i rad. Smatra da je to čast i privilegija, a ne samo svakodnevna aktivnost. Trebinjska pijaca bila je odskočna daska za ovu porodicu, jer su tu započeli svoje prve korake u prodaji meda. Osim toga, aktivno su učestvovali na raznim kursevima i sajmovima širom regije, čime su stalno unapređivali svoje znanje i vještine.

Osim bogate ponude povrća, sira, kajmaka i meda na trebinjskoj pijaci postoji još jedna tezga koja svakako privlači pažnju turista – ona sa rakijom i vinom, koja priča svoju posebnu priču. Ovi proizvodi nisu samo rezultat tradicije, već i posvećenosti i ljubavi prema zemlji i plodovima koje ona daje.

Kao i kod drugih proizvoda, proizvodnja rakije i vina u Hercegovini ima duboke korijene u tradiciji, uslovljena klimatskim uslovima, vrstama grožđa i specifičnim recepturama.

- Izbor grožđa i receptura za rakiju imaju značajnu ulogu u proizvodnji, jer je važno odabrati pravu vrstu grožđa i pravovremeno ubrati plodove kako bi se postigao najbolji kvalitet. Grožđe mora biti zrelo da bi se dobio najbolji kvalitet vina. Važan je balans između kiselosti i šećera - ističe proizvođač rakije i vina Bosa Šišić.

Porodica Šišić već dugi niz godina posvećuje pažnju procesu proizvodnje, jer svaki proizvod nosi priču.

- Svako ima svoj jedinstveni pristup u pravljenju vina i rakije, ali osnovna stvar je visok kvalitet sirovina i pažljiv proces proizvodnje - objašnjava Šišićeva.

Povratne informacije koje dobijaju od kupaca, kao što su zadovoljstvo odnosom cijene i kvaliteta, ključne su za prilagođavanje i razvoj njihovih proizvoda.

- Slušamo naše kupce i to nam pomaže da se razvijamo i prilagođavamo potrebama tržišta - dodaje Šišićeva.

Ističe da pijace, uključujući i trebinjsku igraju ključnu ulogu u očuvanju i promociji autentičnih hercegovačkih proizvoda. Na pijacama se često razmjenjuju mišljenja i sugestije između proizvođača i potrošača, što pomaže u očuvanju tradicije i proširivanju znanja o hercegovačkim specijalitetima.  Osim što podržavaju lokalne proizvođače, pijace su  i važan kanal za promociju proizvoda, čime se doprinosi razvoju i jačanju lokalne ekonomije i mladih proizvođača.

Ova porodica već desetak godina posluje u okviru porodičnog gazdinstva, a uz rakiju i vino, proizvode i džemove, likere, slatka i zimnicu.

- Cijela porodica je uključena u rad na imanju i stvaranju gotovih proizvoda koje nudimo na pijaci. Majka je nosilac gazdinstva i zadužena je za recepturu i pravljenje svega što imamo u ponudi - objašnjava jedan od članova porodice.

Sa svakom flašom rakije, svakim gutljajem vina, oni ne prodaju samo piće, već i dio svoje tradicije, ljubavi prema zemlji i njenim plodovima.

Nezaobilazan dio pijace predstavljaju i tezge sa vunenim čarapama. Žene, prepoznatljive po svojim vrijednim rukama, ponosno pokazuju svoju vještinu pletenja, stvarajući predmete koji simbolizuju toplinu i tradiciju.

Stana Šupić, žena koja sa velikom posvećenošću radi ove rukotvorine, smatra da je pletenje vunenih čarapa ne samo zanat, već duboko ukorijenjena tradicija.

- Uvijek nađem vremena da ispletem čarape, čak i uz sve kućne poslove, a za jedan par obično mi treba oko desetak sati - kazala je Šupićeva.

Kvalitet

Vunu nabavlja najčešće iz Gacka i Nevesinja, jer insistira na kvalitetu. Posebno ističe da vuna mora biti prava, samo tako čarape mogu biti tople i izdržljive. Oduvijek je voljela pletivo, a sve je počelo kad je imala sedam godina. Kasnije se udala i zaposlila na nekom drugom mjestu, a pletivo je u penzionerskim danima postalo njen način opuštanja, pa je odlučila prodavati svoje rukotvorine na pijaci.

- Pijaca za mene nije samo mjesto za prodaju, to je prilika za susrete s prijateljicama i razmjenu informacija - navodi Šupićeva.

Pletivo obično prodaje subotom, pazarnim danom, a pored vunenih čarapa koje prodaje u raznim bojama, plete i džempere, rukavice i šalove. Iako rad nije uvijek lak, ona je srećna jer pletivo smiruje njene živce. Za nju svaki par čarapa ima svoju priču, a rad u ovom zanatu smatra nastavkom tradicije koju ne želi zaboraviti, a ni mijenjati.

- Dokle god mogu, pletem, jer to me ispunjava i donosi mi radost - zaključuje Šupićeva.

Vijest da je "Fajnenšel tajms" prepoznao trebinjsku pijacu i uvrstio je među najbolje pijace na svijetu, iako je iznenadila mnoge, ne treba da bude šok, već zapravo kasno priznanje i prepoznavanje pravog mjesta gdje se spajaju i čuvaju istinske vrijednosti. Ovdje, kroz svaki razgovor, prodaju i susret, žive tradicija, zajedništvo i posvećenost, vrijednosti koje čine ovu pijacu jedinstvenom.

Pijaca je, dakle, više od tržišta,  ona je prostor gdje se spajaju prošlost, sadašnjost i budućnost, te mjesto gdje ljudi, kroz svoj rad i strast prema onome što rade, stvaraju trajne veze sa zajednicom i čuvaju vrijednosti koje ne žele zaboraviti.

Izvor: Glas Srpske / Autor: Anja Gobović