NAČIN NA KOJI JE JEDNA GIMNAZIJALKA REPUBLICI SRPSKOJ REKLA "VOLIM TE"

Prije više od deset godina, dok je još bila gimnazijalka, Nevena Reljić iz Teslića napisala je pjesmu o Republici Srpskoj.

- Možda bih je danas napisala drugačije – zrelije, ozbiljnije, s više iskustva i promišljanja. Ali baš takva kakva jeste, ona je dio mene, mog ponosa, mladosti i zauvijek će mi biti draga, kaže Nevena, danas novinarka sa dugogodišnjim stažom.  

Za pjesmu koja je prije nekoliko godina proglašena najboljom u zborniku "Amanet" pojasnila je da je to njen način da kaže Volim te, Republiko Srpska, hvala ti za sve što jesi i što nas činiš onim što jesmo.

REPUBLIKA SRPSKA

Prodoran pogled sveca sa freske,

bosiljak, tamjan i monaha poj.

U zjenicama igra plamena svijeće,

da li si i danas bedem, narode moj?

Misli me nose kroz moju zemlju,

pukne pogled k'o maslačak u rosi.

Zlati se žito, zrcali Drina,

vjetar miris bilja sa Leotara nosi.

U vremenu trag si i žarište našeg Sunca.

Duša ti je čista, blaga kao Božije lice.

Visoko zvijezde humke ti njišu,

a kolijevke krila lastavice.

Kad ništa nemamo, sve ćemo dati,

narod je moj davati navik'o!

Sve rane i boli da pozlati,

vječan je, jer je iz krvi nik'o!

Najsigurnija sam na tvom brodu

i najsitija kad iz tvoje ruke jedem.

A ja sam zahvalna Bogu i svom rodu,

jer smo i danas srpstva bedem.