KAKO JE ANDRIĆ PISAO O KULI KRALJEVIĆA MARKA ILI ĐERZELEZ ALIJE

Uzvodno od mosta, na strmoj obali od sivog krečnjaka, sa jedne i sa druge strane, vide se okrugle udubine, sve dve po dve, u pravilnim razmacima, kao da su u kamen urezani tragovi kopita nekog konja natprirodne veličine; oni idu odozgo sa starog grada, spuštaju se niz liticu do rijeke i pojavljuju se opet na drugoj obali, gdje se gube pod mrkom zemljom i rastinjem. Djeca, koja duž te kamenite obale, za ljetnjih dana, po vas dan love sitnu ribu, znaju da su ti tragovi davnih vremena i starih ratnika.

Tada su na zemlji su živjeli veliki junaci, kamen je još bio nezreo i mek kao i zemlja, a konji su bili, kao i junaci džinovskog rasta.

Samo, za srpsku djecu to su tragovi Šarčevih kopita, ostali još od onda kad je Marko Kraljević tamnovao gore u Starom gradu pa pobjegao iz njega, spustio se niz brdo i preskočio Drinu, na kojoj tada nije bilo ćuprije. A turska djeca znaju da to nije bio Kraljević Marko nit’ je mogao biti („jer odakle vlahu i kopilanu takva sila i takav konj!“), nego Đerzelez Alija na svojoj krilatoj bedeviji, koji je kao što je i poznato prezirao skele i skeledžije i preskakao rijeke kao potočiće. Oni se o tome i ne prepiru, toliko su i jednio i drugi ubjeđeni u tačnost svoga vjerovanja. I nema primjera da je iko ikada uspio da koga razuvjeri ili da je ko promijenio mišljenje. Izvor: Višegrad turizam / Ivo Andrić, Na Drini ćuprija Foto: Upoznaj Srpsku