Šta vidite kao najveće prirodno bogatstvo i turistički potencijal Republike Srpske?Prvo planine, od Zelengore preko Treskavice, Jahorine, Romanije, do Kozare i Grmeča. Ovakve planine privlačne su koliko i kamena brda Hercegovine. Republika Srpska ima jedinstvene ribolovačke rijeke, kao što su Una, Sana, Vrbas, Drina... To su rijeke kojima nema ravnih na Balkanu po tome koliko su bistre i koliko se u njima može naći autohtonih vrsta riba. Srpska je prosto nagrađena prirodnim ljepotama, koje treba samo pametno sačuvati za buduće generacije i vremena.
Mislite li da Republika Srpska dovoljno koristi svoje prirodne resure i cilju razvoja turizma, ili se oni „troše“ na pogrešan način?Prirodni resursi se čuvaju kao nacionalno blago. Oni su iznad politike, profita, iznad nas koji trenutno uživamo u njima. U našim sredina olako stavljamo prirodno blago u ruke pojedinca, a da on ništa ne vrati zajednici. Primjeri za ovo što navodima su minihidroeletrane i šljunkare koje iz riječnog dna odnose milione tona šljunka mjenjajući tako podvodni svijet. Uz sve to, i sječa šuma je posebna priča, ali i deponije, otpadne vode... Često ističem da suština turizma nije samo ugostiteljski objekat nego očuvana i njegovana priroda, gradnja prirodnim materijalima, čist vazduh i zdrava, domaća hrana. Od svega što sam nabrojao jedino što sigurno još uvijek imamo imamo je gostoprimstvo. Domaćin koji vas ne pušta dok vas ne ugosti i počasti. Ta posebna neposrednost i dobrodošlica, ali gosti iz cijelog svijeta hoće da vide da smo dobri domaćini i prema okolini koja nas okružuje.
Važite za nekoga ko dobro poznaje kanjon rijeke Drine. Da li tu vidite šansu za razvoj turizma, Srbije i BiH, jer turisti sve više traže upravo takva mjesta?Nedavno sam plovio brodom od Višegrada do Bajine Bašte jezerom Perućac, dugim 52 km. To je doživljaj koji ni jednog turistu, ma odakle bio, neće ostaviti ravnodušnim. Međutim, na istom brodu bili su i turisti iz Italije. Oduševljeno su fotografisali kanjon bez prestanka, a onda je brod počeo da krči nagomilani plutajući otpad od plastičnih flaša... Bilo me je sramota što je smeće u momentu poništilo i unakazilo sve što je priroda gradila milionima godina. Bilo je poražavajuće gledati lica tih turista i primjetio sam da se oduševljenje gostiju iz Italije pretvorilo u sažaljenje. Još smo daleko od civilizovanog normalnog svijeta, ja sam bar otvoren da to priznam.
Mislite li da mediji u regionu daju dovoljno pažnje prirodi, njenom očuvanju i vraćanju čovjeka ka njoj?Mediji izvještavaju o „pobjedama“ dnevne politike, prenose beskonačne izjave u vezi Kosova, veličaju se uspjesi u ekonomiji... Razumijem, to je nešto što nam se dešava i navikli smo, ali ima li šta važnije od očuvanja prirode? Od čiste vode i vazduha, osim zdravlja ljudi, od nestajanja sela i odlaska mladih porodica van granica? Mediji očigledno nemaju snagu da okrenu teme u drugom pravcu i porade na očuvanju nacije na vjekovnoj zemlj.
Šta trenutno radite? Hoćemo li uskoro gledati neki serijal sa daljih putovanja ili snimate u zemljama regiona?I dalje radim na istim temama. Pronalazim primjere kod nas i van zemlje, koji treba da pomognu našim ljudima o vraćanju pravim vrijednostima. Trudim se da gledaocima serviram gotova ekološka pravila iz zemalja koje su to odavno postavile na prvo mjesto, kao Slovenija npr. Pripremam put za Irsku i to mi je odavno u planu.
Kada Vas možemo očekivati u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini?Već duže vrijeme planiram da zađem u Republiku Srpsku. Mislim da je tamo jako puno dobrih priča i da se može otkriti ono što ljudi ne znaju. Mislim da dobro poznajem karakter našeg čovjeka, pogotovo sa sela i to mi olakšava da napravim dobru opuštenu emisiju , a da istovremeno na kraju dam poruku koja će ostaviti utisak na gledaoce. SeeSrpska