Krajem septembra 2015. godine Banjaluka je ostala bez jedne od svojih najvećih legendi - Božidara Bože Vukadinovića, kaskadera i po mnogima apsolutnog vladara jugoslovenskih "zidova smrti".
Svi koji su znali Božu kažu da je bilo zadovoljstvo družiti se sa njim, jer je bio divan čovjek i šarmer, uvijek spreman za šalu, najviše na svoj račun.
Svog "drugovanja" sa Vukadinovićem svojevremeno se prisjetio i Tomo Marić, pisac, novinar i poznati banjalučki hroničar.
- Jednom mu je Italijan, tadašnji šampion Evrope u motociklizmu do 1.250 kubika, zatražio da vozi u kaci. Pošto Božo nije uspio da ga odgovori, ovaj se kasnije zabio na glavu i jedva ostao živ. Rekao je Boži da je veće majstorstvo voziti u buretu nego na pisti, prisjetio se Tomo Marić.
Dim, miris benzina i buka motora Božidara Vukadinovića i njegovih drugara uvijek su garantovali vrhunsku predstavu, a o takozvanom buretu, ili kaci, u kojem su vozili stare "indijane", maštala su djeca koja su željela da jednog dana postanu kao Božo.
- Osim vožnje u buretu i kaskaderskih angažmana u filmovima, Božo se ničim drugim nije bavio. Svojoj profesiji, koju bih ubrojio u sport, ostao je vjeran do kraja. Nekoliko dana prije nego što će preminuti u bolnici, zabavljao je gledaoce na vašaru u Gradišci, otkriva Tomo Marić.
On je svog prijatelja Božu uvrstio i u knjigu "Tamo preko Vrbasa".
- Božo je bio i biciklista koji je počeo s Tanom Kuvaljom. Auto-mehaničarski zanat završio je kod Pere Popovića, koji je 1957. godine bio nezvanični prvak svijeta u Lenjingradu, vozeći motore od 250 kubika. Poslije se povezao s Mirkom Ćaletom Nenadovićem i oni, tada osamnaestogodišnjaci, postali su glavni banjalučki tandem u vožnji u kaci širom bivše Jugoslavije i Evrope, a ne treba zaboraviti ni Madu Handana s Mejdana, pamti Marić.
Marić je Vukadinovića jednom najavljivao na čuvenom vašaru u Derventi.
- To je bilo negdje prije zemljotresa. Sjećam se da sam palio publiku uzvikujući: 'Kakva hrabrost, kakva odvažnost!' A kakva je Božo bio veličina govori i tadašnji tekst u listu 'Arena', gdje je pisalo da Banjaluka ima tri velike sportske zvijezde - fudbalera Tomu Kneza, rukometaša Jeronima Karadžu i Božu. List je tada bio potpuno rasprodat, prisjeća se ovaj novinar.
Marić otkriva da niko nije mogao da plati piće u Vukadinovićevom društvu, te da je Božo bio istinski as i laf, uvijek miran i staložen čovjek. U ekipi koja je nastupala sa Božom u "zidu smrti" bila je i njegova supruga Silvana, o čemu svjedoče plakati, fotografije, novinski članci i snimci koji su ostali iza Božidara Bože Vukadinovića.
Vozeći svojevremeno na Zgrebačkom sajmu, Božo Vukadinović se susreo sa čuvenim Nikijem Laudom, nekadašnjim prvakom svijeta u Formuli jedan.
- Pošto je gledao našu vožnju, prišao mi je i rekao: To je ludost što radite, prisjetio se Vukadinović.
Malo se zna da Božo nikada nije vozio kao uobičajeni vozač i da tokom rata nije radio u kaci, s kojom je ranije obišao pola Evrope i bio atrakcija čak i na popularnom njemačkom "Oktoberfestu".
Takođe, prvi je u grad na Vrbasu donio antilop-cipele, "leviske", jaknu od jelenske kože... Na njegovim predstavama prvi put su puštani hitovi "Bitlsa" i "Stonsa", a slušali su se i Elvis, Ćelentano, "Šedouzi", Klif Ričards...
Izvor : Priče iz naftalina