BLAGO PRVE SRPSKE KNEŽEVINE: JANJSKA NOŠNJA, GLUVO KOLO I BISTRI ĐACI

Janj, područje oko Šipova ispod planine Vitorog, po narodnom predanju je još u Srednjem vijeku, prije turskih osvajanja, bio „prva srpska kneževina“. Živopisna nošnja, narodni sabori, gluvo kolo i starinska jela, poput janjske pite i sira u obliku pletenice, i danas su u Strojicama i susjednim selima živa tradicija utkana u savremeni način života. Ovaj kraj je dao dvojicu vladika Srpske pravoslavne crkve, a patrijarh Pavle je Janj pohodio čak četiri puta. I danas je Janj poznat po manastiru Glogovac, ali i po prirodnim znamenitostima: Vaganskoj pećini, bajkovitim Janjskim otokama, kanjonu rijeke Janj, koje je zaštićeni prirodni rezervat, te po jedinoj prašumi u BiH, koja se nalazi na UNESCO listi svjetske prirodne baštine. Među mnogobrojnim znamenitostima ovog kraja je i jedna od najstarijih seoskih škola u današnjoj BiH.

Pošto su Janjani od davnina pismeni ljudi, i bogata istorija osnovne škole u Strojicama uredno je, krasnopisom, zabilježena u školskom ljetopisu.

Većina učenika „ide na folklor“, članovi su Kulturno-umjetničkog društva „Janj“ i na probe dolaze u školsku salu. Istina, na folkloru je više djevojčica, dječacima je draža škola fudbala, koju u Strojicama vodi reprezentativac Duško Sakan. Folklor igra i Vanja Crepulja (13) iz sela Babići, jedna od najboljih učenica u školi. Ide u osmi razred, voli matematiku, fiziku i italijanski, a najviše voli – život na selu. – Volim prirodu i životinje. Kod kuće na imanju imamo krave, koze, kokoške, patke, ćurke, morke, pse, mace… ma, svašta imamo. I u školi mi je lijepo, čim izađemo iz školskog dvorišta, eto nas na livadi. Ne mogu zamisliti da živim u gradu u nekom stančiću, kao u kavezu. To bi za mene bilo mučenje – kaže ova simpatična djevojčica. I njena drugarica Dragana Todorić igra folklor i namjerava da upiše medicinsku, ali šta će i kako dalje još nije odlučila. Ima kad. Za sada uživa u djetinjstvu i u putovanjima i druženju sa svojim folklorašima. Kad obuče tradicionalnu janjsku nošnju, pa zaigra, prava je ljepotica. Na svojim krhkim plećima s lakoćom nosi šest kilograma težak sukneni zubun, dugi i bogato ukrašeni prsluk, kakav su nosile i njene bake.

– Nije to ništa. Kad se dotjeram, obučem u nošnju, pa zaigram, ništa mi nije teško – kaže Dragana.

Njen drugar Luka Miličić (13), kao i Dragana, folklor igra od osme godine. Igrali su i njegov brat i sestra, pa je i on zaigrao. – Volim folklor, ali iskreno, najviše volim putovanja. Nastupali smo u mnogim gradovima, a ja se najljepše osjećam u Srbiji, naročito u Futogu, gdje često putujemo i gdje ima mnogo Janjana – kaže Luka. Zahvaljujući KUD „Janj“ djeca, a bogami i oni malo stariji igrači i pjevači iz Strojica i okoline obišli su pola Evrope. Bili su u Češkoj, Italiji, Poljskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj. Prokrstarili su Republiku Srpsku i Vojvodinu. Gdje god da se pojave, bila to „Kupusijada“ u Futogu, „Čvarak fest“ u Kaću, ili Evropska smotra folklora, oni su prava senzacija. – Posebni smo, originalni, drugačiji od drugih KUD-ova. Imamo svoju autohtonu janjsku nošnju, kakva se ne pravi nigdje, osim u našem kraju. Imamo i svoje gluvo kolo, svoje posebne božićne, slavske i prelske običaje – kaže oduševljeno Milenko Đukić (57). Izvor: Srpskainfo / Piše: Milkica Milojević / Foto: Siniša Pašalić