ZLATAN VIDOVIĆ: POZORIŠTE JE MOJA KRVNA GRUPA (VIDEO)

Zlatan Vidović dobitnik je nagrade za najboljeg glumca na festivalu Martina Mekdone u Permu, nagradu za najboljeg mladog glumca Bosne i Hercegovine dobio je dva puta 2007. i 2011. godine, pozorišnoj publici poznato lice iz predstava „Radnička hronika“, „Staza divljači“, „Karolina Nojber“, „Sinovi umiru prvi“, „Usamljeni Zapa“, filmskoj po ulogama u filmu „Zduhač“ i seriji „Meso“.

Od nedavno ovaj glumac Narodnog pozorišta publiku ostavlja bez daha ulogom Raskoljnikova u predstavi „Zločin i kazna“. Za SeeSrpsku kaže da je vrijeme u kojem živimo više vrijeme zločina nego kazni.

"Svjedoci smo da u današnje vrijeme sve prolazi nekažnjeno, dešavaju se ubistva koja se ne rješavaju, krađe, malverzacije i ostala kriminalna djela koja se iz ovog ili iz onog razloga nikad ne riješe, tako da danas zločina ima više nego ikada, a adekvatne kazne nažalost nema i zato sve više tonemo u glib i mulj, jer ne postoji kazna, ne postoji katarza, ljudi su navikli da žive u sistemu koji ne kažnjava one najgore medju nama", osvrnuo se Zlatan Vidović na aktuelnu društveno-političku situaciju.

Bezvremenski klasik "Zločin i kazna", Fjodora Mihajloviča Dostojevskog na daskama Narodnog pozorišta Republike Srpske naišao je veliki odziv publike, konstantno se traži karta više.

„To dovoljan pokazatelj da kvalitet uvijek ispliva, drago mi je i zbog publike i zbog nas glumaca što imamo jednu ovakvu predstavu. Zadovoljstvo je raditi sa rediteljem Dušanom Petrović, poznaje materiju, voli pozorište, voli glumce, zna zanat“, kaže Vidović za SeeSrpsku. Uloga Rodiona Romanoviča Raskoljnikova, koji u sebi vodi bitku između dobra i zla, zahtjeva i ozbiljne pripreme su počele nekoliko mjeseci prije pozorišnih proba. „ Ovo je nešto najzahtjevnije i najobimnije što sam dosad imao priliku da radim. Bilo je potrebno mnogo introspektivnog rada, mnogo kopanja po sebi, bilo je jako mučno i stresno, ali istovremeno ljekovito i katarzično. Sve u svemu proces i uloga koji su obilježili moj dosadašnji dio pozorišne karijere“, priča Vidović koji je prošle godine u Rusiji, osvojo nagradu za najbolju mušku ulogu tumačeći lik Kolmana Konora u predstavi "Usamljeni Zapad". Za sebe kaže da ne može bez pozorišta, te da nije floskula da su daske koje život znače. „Pozorište je moja krvna slika i ja bez pozorišta ne mogu, ono je moj spas od ludila, od svakodevice i osjećam se jako privilegovanim što imam tu čast da se bavim ovim plemenitim zanatom, koji me čini boljom i kompletnijom osobom, a ja se trudim da se pozorištu odužim tako što se bezrezervno dajem u svojim ulogama i na taj način doprinosim pozorišnoj umjetnosti“, ovako Vidović opisuje svoj posao. Dodaje da su kultura i obrazovanje stubovi jednog društva i da je krajnje vrijeme da to nadležni shvate. „Terapija je da se ljudi na vlasti konačno osvijeste i shvate da bez kulture mi ne postojimo, nemamo identitet, sam podatak da je budžet za kulturu 0,63  je deprimirajući i samo zahvaljujući entuzijazmu radnika, kultura opstaje, ali ako se vlast nastavi ovako maćehinski odnositi prema kulturi i njenim radnicima bojim se da nam slijede još lošiji dani. Dakle, terapija je ta da svi konačno shvate da su kultura i obrazovanje stubovi jednog društva, a ti stubovi se kod nas ozbiljno tresu i ako padnu, padamo i mi sa njima“, zaključuje Vidović u razgovoru za SeeSrpsku. Danijel Vejo / SeeSrpska