Dok se većina gradova u Bosni i Hercegovini ovog decembra bori sa gustom maglom, smogom i upozorenjima o zagađenom vazduhu, na krajnjem jugu Republike Srpske – diše se punim plućima.
Sarajevo, Banjaluka, Tuzla i Zenica danima pod sivim pokrivačem, a u Trebinju dominira vedro nebo, blage temperature i prepoznatljiva mediteranska klima.
Umjesto mirisa smoga, zrakom se širi miris mora i borova, toplota se upija sa kamena zagrijanog suncem.
Gradski parkovi, trgovi i šetališta ispunjeni su ljudima.
Ulice Trebinja i ovog decembra žive. Bašte su pune, razgovori se vode na suncu, a lagani koraci prolaznika stapaju se s ritmom grada koji ne poznaje žurbu.
Dok drugi gradovi mjere čestice u vazduhu, Trebinjci mjeri sate provedene napolju.
Ovakva klima nije samo meteorološka prednost, već i način života. Trebinje je grad u kojem se diše – bukvalno i simbolično. Grad koji nije pritisnut dimnjacima i kotlovima, već otvoren prema moru i jugu, prema suncu i vjetrovima koji čiste nebo.
Zato ne čudi što je Trebinje sve češće utočište onima koji bježe od zagađenja, stresa i zatvorenog prostora. U vremenu kada se zrak u mnogim gradovima pretvara u luksuz, Trebinje ostaje podsjetnik kako izgleda svakodnevica bez maske, bez upozorenja i bez sivila.
U decembru, kada BiH uglavnom kašlje – Trebinje diše.