VINO SE BIRA PO OSJEĆAJU I PREFINJENOSTI UKUSA

Vino je „piće za plemiće” i iskrene uživaoce u hrani i piću. Takođe, vino nije samo napitak nego je zrak sunca zarobljen u bobici grožđa, među pićima najkorisnije, među lijekovima najukusnije, uz hranu najugodnije. Sastavni je dio našeg života, jer je neizbježno u pobjedi i slavlju, a neophodno u porazu – ovako razgovor za Hedonist počinje Ilija Trninić iz Banjaluke, vitez vina i ban Vinske banovine Vrbas, čovjek koji promoviše vinsku kulturu, domaće vinogradarstvo, kao i viteške vrijednosti, pomalo zaboravljene u današnje vrijeme. Titulu je dobio od Vinskog plemstva Srbije. – Imao sam čast da, pored svih titula koje postoje u Vinskom plemstvu Srbije (vinski vinonoša, vitez vina, vitez zapovjednik, vinski grof, baron, vinski knez, odnosno ban), budem inaugurisan u najvišu oblasnu titulu vinskog bana, koji je na čelu ove oblasti – Vinske banovine Vrbas. Tako imam dvostruku titulu, vinski sam vitez i vinski ban.

Trninić rado organizuje vinske radionice za početnike i one iskusne, da svi zajedno uživaju i spoznaju svoje i stilove drugih. Svoja znanja spreman je da podjeli i sa čitaocima Hedonista, pa ističe da popularnost vina određuje kvalitet, ali i tradicija i marketing.

– Sigurno je da postoje parametri i kriterijumi kvaliteta, ali popularnost zavisi od mnogo faktora. Sveprisutne reklame za neka vina stvaraju i razvijaju popularnost među konzumentima. Kao primjer mogu poslužiti starije generacije Jugoslovena, među kojima su izazvali popularnost zvučni nazivi popularnih vina u tadašnjoj državi – „Ždrepčeva krv” i „Medveđa krv”. Većina je čula za ovo vino, ali malobrojni su oni koji poznaju njegovo porijeklo, sortiment ili vinariju. Oni koji piju gemišt ili špricer manje obraćaju pažnju na popularnost ili kvalitet vina. Postoje vinopije koje piju samo hercegovačka vina, jer imaju dobru reputaciju i kvalitet, ili ova naša krajiška, među kojima ima dobrih vina, sa odličnim kvalitetom i potencijalom. Takođe, neki „ljubitelji” vina vole i piju samo strana vina. Među istinskim i iskrenim ljubiteljima vina popularnost određuju neki drugi kriterijumi. Ti kriterijumi su lične prirode i zadiru u stil, osjećaj i istančanost ukusa same individue – priča nam Trninić. Nekada davno vladalo je pravilo da je najbolje vino ono koje je besplatno i kojeg ima u dovoljnim količinama. Od toga se odstupilo i sada su pravila znatno drugačija. – Lako je preporučiti vino, ali izazov je u tome da li će biti dobro prihvaćeno. Šta preporučiti i kome preporučiti? Da li ste mladi, gurman, vegetarijanac, preferirate mediteransku kuhinju ili težu mesnu i masnu hranu? Da li volite egzotiku, slatkasto, začinjeno..? Sve su to parametri koje treba uzeti u obzir – priča vinski ban. U prošlosti je vladalo jedno opšte pravilo da uz lako jelo ide lakše vino, uz teže jelo isto takvo vino, uz bijelo meso ide bijelo vino, a uz crveno meso – crveno vino. Takva pravila se i danas, bez greške, mogu primjenjivati. – To je značajno za pojedince sa slabijim znanjem o vinarstvu, kada se nađu u situaciji da naručuju vino u nekom otmenom i ekskluzivnom restoranu. Želim da naglasim i, na neki način, „edukujem” čitaoce da se povedu vlastitim ukusom, da piju i kombinuju vina sa hranom prema opštem ili trenutnom užitku. Jedno univerzalno pravilo, meni veoma drago, jeste da pijete vino koje vas oplemenjuje, u kojem uživate i koje vas dovodi u stanje koje priziva lijepa sjećanja, dobre emocije i prefinjene užitke. Takođe, kod slaganja hrane i vina vodite računa samo o jednom: da ne dođe do dominacije jednog nad drugim, ni vina nad hranom ni hrane nad vinom. To mora biti nadopunjavanje, što bi Francuzi rekli „marriage” – vjenčanje ili sljubljivanje jednoga sa drugim – kaže Ilija.

Ovaj vitez vina dodaje da preferira lake sorte crvenog vina, među kojima je merlot, jer za njega vrijedi da je chardonnay među crvenim vinima. Dobra je kombinacija sa određenom lakom, pa i morskom hranom, idealno je i sa soteima i lako pripremljenim crvenim mesima i pastom.

– Pri odabiru vina i shvatanju važnosti njegovog kvaliteta uvijek imajte na umu da mu je zemljište otac, sorta majka, a podneblje sudbina – objašnjava zaljubljenik u božansko piće. Vino se, najprije, pije sa uživanjem. Vino ide uz viljušku. Vino nije za opijanje i dovođenje u stanje u kojem se ne može razborito razgovarati i pričati o ljubavi. – Uz vino treba da uživaju sva čula: nakon sipanja vina u odgovarajuće čaše, uzimanjem čaše treba da uživa čulo dodira; ocjenjivanjem boje i bistrine uživa čulo vida; prinošenjem vina nosu i s prvim kontaktom sa aromama uživa čulo mirisa; probavanjem i sljubljivanjem s nepcem uživa čulo ukusa. Peto čulo takođe treba da uživa, a kako, to se saznaje na vinskim radionicama koje vodim za sve ljubitelje vina, od početnika do onih iskusnijih, pa i ugostiteljsko osoblje koje želi da (sa)zna više. Uz to, otkrivamo da se pijenjem vina pojavljuje i šesto čulo, koje takođe uživa i u kojem je čar pijenja vina – objašnjava Trninić. Kompletan tekst pročitajte u prazničnom izdanju magazina Hedonist, koji se nalazi u ugostiteljskim objektima širom Republike Srpske i regiona. Izvor: Hedonist