U srcu Banjaluke, sakriveno od gradske vreve, postoji mjesto gdje kafa nije samo ritual, a umjetnost nije samo riječ. “Aleksandrova galerija” briše granice između umjetničke galerije i kafića, ali i između svijeta ljudi koji čuju i onih sa oštećenjem sluha.
Vlasnik Aleksandar Bošnjak sluh je izgubio u djetinjstvu. Tada je dane provodio uz vodene boje, što je kasnije dovelo do diplome Akademije likovnih umjetnosti u Banjaluci.
Život je nakon toga Aleksandra odveo na drugu stranu, pa je četrnaest godina radio kancelarijski posao. U tom periodu, kaže Aleksandar, u njegovom životu kao da nije bilo boja.
- Jednog dana nešto se desilo u mojoj glavi. Odlučio sam da se vratim umjetnosti i počeo sam da koristim više boja, nego što sam do tada koristio. Do tog trenutka koristio sam skromniju paletu boja. Vratio sam se vodenim bojama, kao u djetinjstvu, i nakon godinu i po rada u tehnici akvarela poželio sam da otvorim svoju galeriju - objašnjava Aleksandar.
Čar u dobroj kafi
Ideja je nastala iz jednostavne, ali iskrene spoznaje da se posjetioci u galerijama rijetko zadržavaju duže od nekoliko minuta. Zato je Aleksandar odlučio da umjetnosti doda ono što ljude prirodno okuplja i zadržava, a to je dobra kafa.
San je ostvario zahvaljujući projektu organizacije UDAS za samozapošljavanje osoba sa invaliditetom. Zaposlio je i svoje prijatelje, Marka i Samira, koji takođe ne čuju. Marko je ranije radio u pekari.
- Pozitivna su iskustva. Neko napiše, neko pokaže šta želi. Uglavnom, sve pozitivno. Nema nikakvih problema - kaže Marko uz napomenu da se na svim stolovima nalaze listići papira i olovke za goste, ukoliko im je tako lakše da naruče. I sami gosti, koje smo zatekli u galeriji, kažu da narudžbe nisu problem.
- Vidio sam da je oštećen govor, ali momak je razumio sve bez problema. Donio nam je ono što smo naručili. Vidio sam kasnije da tui ma na stolu olovka, papirić. Ako se ne sporazumijemo da mogu da napišem ono što želim, ali to nije bilo potrebno - priča Velimir koji je prvi put došao u galeriju.
Aleksandar je odlučio da unutrašnjost galerije bude prostor bez duvanskog dima, ali i da ponudi još usluga gostima i kolegama. Sve izložene slike su na prodaju, a u galeriji možete i da ih uramite.
- Trebao sam da uramim dvije stotine svojih radova. Kada sam sagledao troškove, trebalo mi je od 50 do 100 KM po slici da bih je uramio. Imam samo pedeset radova u tehnici akvarela, koje treba da uramim. To bi bila pozamašna cifra - kaže Aleksandar i dodaje da je to presudilo da uključi u ponudu i uslugu uramljivanja.
Uvjerio se, kaže, kako nema ni kvalitetnog materijala za umjetnike u BiH, pa je odlučio da ga sam nabavi iz raznih evropskih zemalja, otvori prodavnicu i ponudi svojim kolegama i koleginicama mjesto gdje će moći da nabave kvalitetne boje, kistove, papir I ostalo.
Svi zainteresovani umjetnici i umjetnice takođe mogu da predstave i svoje radove u “Aleksandrovoj galeriji”, a u planu su i likovne radionice.