SeeSrpska

"SVATOVSKO GROBLJE" PROGLAŠENO KULTURNIM DOBROM OD VELIKOG ZNAČAJA

"SVATOVSKO GROBLJE" PROGLAŠENO KULTURNIM DOBROM OD VELIKOG ZNAČAJA
Vlada Republike Srpske donijela je Odluku o utvrđivanju Srednjovjekovne nekropole stećaka „Svatovsko groblje“ na visoravni Morine kod Nevesinja nepokretnim kulturnim dobrom od velikog značaja. Odlukom Vlade RS utvrđena je vrsta kulturnog dobra, granice zaštićene okoline sa ukupnom površinom zaštićene zone te mjere zaštite, održavanja i korišćenja kulturnog dobra i njegove okoline. Ova nekropola smještena je pored starog makadamskog puta Nevesinje – Kalinovik, u mjestu Morine, dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Nevesinja i broji 59 stećaka, koji su klesani od krečnjaka dobrog kvaliteta. Pored velikog broja ukrasa, figuralnih predstava, originalnih scena turnira i lova, ono po čemu je ova nekropola posebno značajna jesu narodna predanja isprepletena oko nje, koja na svjetlo dana iznose nematerijalnu dimenziju srednjovjekovne sepulkralne baštine. Na Morinama imaju tri nekropole stećaka – „Ukopno groblje“, „Djevojačko groblje“ i „Svatovsko groblje“. Narod iz gornje Hercegovine prepričava mnoge legende, a jedna od najpoznatijih je ona koja se veže za pedesetak razbacanih stećaka koji se nalaze pored starog makadamskog puta Nevesinje – Kalinovik, u narodu poznatijih kao „Svatovsko groblje“.
Za ovu nekropolu stećaka koja se nalazi na Morinama vezuju se tri legende.
Najzanimljivija je ona koja govori o ženidbi mostarskog bega Lakšiča koji je preprosio djevojku nevesinjskom begu Aliji LJuboviću, koja je opjevana i u narodnoj pjesmi. Dok su svatovi lijepu Hajku djevojku iz Zagorja vodili put Nevesinja preko visoravni Morine, lijepo vrijeme se pretvori u nevrijeme. „Usred ljeta ledena oluja zamete visoravan, pretvori se dan u hladnu noć te se oskudno ođeveni svatovi posmrzavaše i tu okončaše svoje živote, među kojima i lijepa Hajka“. Za razliku od legende, narodna pjesma ima sretniji završetak. Konj sa promrzlom djevojkom ipak stiže u dvore LJubovića i dovede je onome kome je suđena, a ne rečena. Tako su danas ovi nadgrobni spomenici nijemi svjedoci tužne sudbine lijepe Hajke i njenih svatova. Druga legenda kazuje kako su se na visoravni Morine na uskom makadamskom putu susreli svatovi. Stadoše jedni drugima na put i kako kazuje legenda, iz inata se ne htjedoše skloniti. Inat donese golemu nesreću i svi pogubiše glave u krvavom boju. Prema trećoj legendi, na visoravni se „sudariše“ dvije vojske. LJuti boj je potrajao dok jedni drugim sabljama ne posjekoše glave. Legenda kazuje kako su i obezglavljeni „mahali sabljama“. Ipak, u narodu ovog kraja najčešće se pominje i prepričava legenda o tužnoj sudbini lijepe Hajke i njenih svatova. SeeSrpska