Ovaj čamac sa motkom, koja se zove dajak, karakterističan je samo za Banjaluku i za ovaj grad znači isto što i gondola za Veneciju.Pokretanje čamca motkom uslovilo je kameno korito Vrbasa, za vožnju dajakom potrebna je tvrda podloga i plitka voda. Ne postoje tačni podaci od kada se u Banjaluci vozi dajak ali se zna da je prije stotinama godina, dok nije bilo mostova, služio za prevoz robe i putnika. U drugoj polovini prošlog vijeka bio je prava atrakcija. Djevojke su, zbog zgodnih dajakaša, šetnju Gospodskom ulicom mijenjale stazama pored Vrbasa. Devedestih, tokom rata i u poslijeratnom periodu skoro da je nestao. Međutim, od zaborava ga je istrgla porodica Zamolo gdje se tradicija pravljenja čamca od jelovog drveta prenosila sa koljena na koljeno. Osnovan je i Klub „Dajak“ gdje se svake godine organizuje besplatna škola dajakštva. Danas je ponovo stotine čamaca na vodi. SeeSrpska Foto:GU Banjaluka