Da smo često poptuno nesvjesni turističkih potencijala koji nas okružuju najbolje smo vidjeli na petom Fam tripu inicijative Odmori u BiH koja je uz podršku Evropske unije, još jednom poslala novinarski karavan na dvodnevno putovanje.
Zbog toga ćemo petu priču okrenuti unazad i krenućemo od od Stoca, preko Neuma do Ravnog, retrospektivnom, da bismo objasnili kako se od bogatstva pravi bijeda i od sirotinje blagostanje.
Dakle, morate otići u Stolac da biste shvatili šta znači podijeljen grad u kojem rat nije stao iako puškaranja nema već tri decenije. Čaroban grad koji zaista vrijedi posjetiti i koji vrvi od kulturno istorijskih tekovina starih i do 16 vijekova, mjesto je na kojem se susreće nekoliko civilizacija, dom Maka Dizdara i srednjovjekovnih stećaka u Radimlji.
Ipak, civilizacije koje su unazad 16 vijekova gradile sve to, padaju na koljena pod bremenom posljednjeg rata i sumanute podijeljenosti koje su ovaj grad naružile i neprocjenjivo bogatstvo gurnule drugi plan.
Područje oko rijeke Bregave naseljavano je još od praistorije, a tragovi života tokom cijele istorije, mogu se vidjeti na svakom koraku.
Ovaj predivni grad od tada do dana današnjeg privlači putnike i turiste koji dolaze na raskrsnicu civilizacija.
Na svakom koraku susrećete se sa bogatstvima istorije i kulture zbog čega je ovaj grad prije 40 godina proglašen i upisan kao “grad muzej” pod zaštitu UNESCO-a. Jedan od najljepših spomenika sigurno je Inat ćuprija koja, uprkos što preko nje i danas voze natovareni kamioni, stoji i prkosi vremenu. Legenda kaže da je odsustvo stolačkog bega koji je bio kod sultana u Istanbulu iskoristio neki Trtak iz Ljubinja i preuzeo vlast kratko, a onda napravio višu ćupriju i sa više lukova od njegove. Međutim, graditelj kojem se nije dopalo pretjerivanje smislio je osvetu pa je svaki luk napravio malo “herav” (kriv), što Tretak nije ni primijetio, nego je sedmicu dana slavio. Ova ćuprija i danas se u ovom gradu spominje kao spomenik “kada se i Trtak u Stocu nešto pitao”.
Kratkom šetnjom od ćuprije uzbrdo stiže se do Hiže Maka Dizdara (utočište), pola kuće, pola muzeja posvećenog čuvenom pjesniku. Ovdje su izloženi brojni eksponati vezani za njegov život i djelo. Kuća je tokom godina postala dom nauke i umjetnosti posvećene stećcima, srednjovjekovnim monolitima i svemu onome što je obilježilo njegovo djelo. “Makov simbolični povratak u Stolac”, kako su nam ispričali članovi njegove porodice koji upravljaju Hižom, grad u kojem se rodio i odrastao, motivisan je prvenstveno njegovom neispunjenom željom da posljednje godine života provede u gradu na Bregavi. Makova hiža je rezultat onog prkosa koji je pisac ovjekovječio u „Zapisu o zemlji“, snu koji je jači od svake destrukcije i varvarizma, pa i onih koji su Stolac snašli u posljednjih tridesetak godina.
Nad Stocem se nadvija Stari grad Križevac, do kojeg ćete se lako popeti utabanom stazom na kojoj ćete primijetiti, može se reći, “nepripadajuće” novoizgrađene religijske eksponate. Ova odbrambena tvrđava je jedan od najvećih starih gradova u BiH. Sagrađena u 17. vijeku, imala je 13 kula i bila je najbolje utvrđena u Hercegovini. Stari grad je smješten na kupastom krečnjačkom brdu, čija zapadna padina prema Zagradu nosi naziv Šetnica, sjeverna je okrenuta prema današnjem centru i zove se Carinska strana, a istočna padina prema Uzinovićima nosi naziv Križevac. Sastoji se od donjeg grada, gornjeg grada i centralnog platoa sa gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave. Nažalost, nacionalistička prepucavanja i hronična nebriga lokalne zajednice i ovdje su uzeli danak, pa između zidina nacionalnog spomenika pasu ovce i grade se neka nova vjerska obilježja, prljajući izmetom put i prostorije, i skrnaveći njegovu istorijsku vrijednost.
Imena Stolac i Vidoški se od pojavljivanja u istorijskim izvorima stalno prepliću. Oba su ostala u upotrebi skoro do kraja 19. vijeka. Kasnoantički ostaci otkriveni su na sjevernoj strani grada. Na mjestu današnjeg grada Stoca bio je antički municipijum Diluntum sa nalazima od prvog do četvrtog vijeka prije naše ere. U srednjem vijeku područje grada Stoca pripadalo je župi, postao je dio Osmanskog carstva 1465. godine, a 1878. uspostavljena je austrijska uprava. Istorijsko područje – Stari grad Stolac proglašeno je 2003. godine nacionalnim spomenikom BiH.
Mjesto koje nas je ostavilo bez daha bila je nekropola stećaka Radimlja, najpoznatiji je lokalitet srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika na tri kilometra zapadno od Stoca. U pitanju je jedan od najvrednijih spomenika srednjovjekovnog perioda u BiH sa 63 nadgrobna spomenika pravoslavnog groblja na kojima se može vidjeti sva raznovrsnost i visok umjetnički kvalitet izrade, bogatstvo dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji spominju istorijske ličnosti. Trebamo li napomenuti da je ovaj lokalitet besprekorno održavan za razliku od svega ostalog?
Prije Stoca, naša šetnja zaustavila se na kratko u Neumu, gdje smo uhvatili posljednje tople dane i priliku da se osolimo na moru barem jedno popodne. Ovaj grad je, može se reći, profitirao u koroni jer je, zbog zatvorenih granica, postao hit destinacija ljeta za građane BiH i Srbije.
Do Neuma smo stigli preko najmanjeg grada u BiH – Ravno, odakle korijene vuče čuveni naučnik Ruđer Bošković, a koji smo ostavili za kraj, namjerno, kako bismo mogli sebi dati oduška i imati dovoljno prostora za divljenje onome šta su ljudi napravili u pustinji u kojoj na prvu ne izgleda da nema ništa. Nakon kafe u čuvenoj i predivnoj bašti Hotela “Stanica Ravno” (i vjerujte, sa razlogom je čuvena), zaputili smo se prema njihovim najvećim turističkim atrakcijama – manastiru Zavala, istoimenom restoranu i pećini Vjetrenici.
Prve trenutke u opštini Ravno proveli smo u predivnom pravoslavnom manastiru Zavala posvećenom Vavedenju Presvete Bogorodice iz devetog vijeka u kojem se zamonašio Sveti Vasilije Ostroški Tvrdoški i Zavalski iz nedalekih Mrkonjića.
Svojom sjevernom stranom crkva je u pećini, dok je veći dio broda i oltar u južnoj strani veće stijene. Iznad ove pećine, na oko 100 metara, postoji još jedna pećina koja se pruža dublje u brdo Ostrog. Prema vjerovanju, crkva Vavedenja Presvete Bogorodice vezuje se za prvog hrišćanskog cara Кonstantina koji je u Zavali našiao na pobožno stanovništvo pa im sagradio hram. Car je, legenda laže, ostavio Bogorodičinu ikonu na brdu Petkovica sa namjerom da mu tu bude podignuta zadužbina. Drugoga dana pronašli su ikonu ispred ulaza u pećinu, na mjestu današnje crkve. Vratili su je na prvobitno mjesto, ali se ona opet čudesno premjestila. To se desilo još dva puta i onda car uvidje da mu je sama ikona pokazala mjesto podizanja crkve.
Veliki dio duhovnog i kulturnog blaga opljačkan je i uništen je u Drugom svjetskom ratu, kao i u ovom posljednjem. U najnovije vrijeme, uz pomoć priložnika i ktitora, manastir je obnovljen, restaurirane freske i obnovljeni crkva i konak.
Nekoliko stotina metara od manastira nalazi se čuvena pećina Vjetrenica, dom čovječije ribice i u kojoj i kada je najtoplije morate nositi toplu jaknu zbog jakog strujanja vjetra na njenim stazama. Ova pećina je dom oko 200 različitih životinjskih vrsta, što je čini prvom u svijetu po bioraznovrsnosti. Istražena dubina pećine je sedam kilometara, ali je turistima dostupno nekih 600 metara uređenih stazama.
Na pola puta između Zavale i Vjetrenice smjestila se stara zgrada nekadašnje željezničke stanice na uskotračnoj pruzi. Zgrada koja je od gašenja pruge 1976. godine propadala, obnovljena je i pretvorena u fantastični restoran “Zavala”, sa nekoliko luksuznih apartmana koji na čuvenom sajtu booking.com imaju ocjenu 9,9. Iako se ne čini da bi u ovoj u pustari moglo biti nekog posla za njih, istina je takva da oni gotovo nemaju slobonih termina tokom godine, da im dolaze bogati stranci, proefisonalni sportisti i biznismeni, a da ih je čuveni turistički magazin „Lonely Planet“ 2019. uvrstio na listu 10 destinacija koje bi trebalo posjetiti.
Istorija kazuje da, kada je ukinuta uskotračna pruga Gabela – Zelenika, nekadašnja žila kucavica ovog kraja, ovaj dio BiH ostaje gotovo odsječen.
Kada je građena, caru u Beč poručeno je kako se ne može izgraditi. Odgovorio je pitanjem „Može li kilo kamena, kilo zlata? Može. I izgrađena je. U Zavali su stajali svi lokalni, putnički i brzi vozovi. Do ukidanja pruge iz Dubrovnika za Zavalu u ljetnoj sezoni u popodnevnim satima svaki dan vozio po jedan turistički voz.
Danas se u na ovoj “stanci” možete besplatno poslužiti biciklom i voziti se po kraju, istražujući njegove ljepote. I tu dolazimo do jedne od turističkih top ideja – biciklizma. Opšina Ravno, kao glavni partner, u saradnji sa hrvatskom opštinom Konavle i Agencijom za izgradnju i razvoj Herceg Novi iz Crne Gore realizuje projekat biciklističke staze zvani “Ćiro”, odnosno Cross-border Thematic Tourism Destination: Old Narrow Gauge Railway ĆIRO/ĆIRO II. Ćirina staza ide pored uskotračne pruge, a cilj joj je povećanje dolazaka inostranih turista ne samo na putu ĆIRO-a, već i na širem području Hercegovine, Dubrovačko-neretvanskoj regiji i Bokokotorskom zalivu.
Ideja za njenu revitalilizaciju kao biciklističke trase rodila se u okviru projekta prekogranične saradnje Hrvatske i BiH, kojeg je finansirala Evropska unija. U okviru projekta Ćiro I osposobljena je biciklistička staza od Mostara do Konavala. Trenutno je uz podršku Evropske unije u toku projekat Ćiro II, kojeg opština Ravno realizuje u saradnji sa Konavlama u Hrvatskoj i Herceg Novim u Crnoj Gori, a po čijem završetku će Ćiro staza biti proširena sve do Crne Gore i obogaćena novim sadržajima.
U toku je i projekat Ćiro – staza svjetske baštine, koji se finansira kroz EU4Business program, a kojeg sprovodi Regionalna razvojna agencija za Hercegovinu – REDAH sa ciljem da osnaži lokalne turističke biznise uz Ćiro stazu.
Inicijativa „Odmori u BiH“ pokrenuta je sa ciljem da motiviše građane BiH da posjećuju domaće destinacije i na njima provedu svoje odmore. Putovanje je realizovano uz podršku Evropske unije, a u okviru inicijative pokrenuta je i web platforma na adresi: www.odmoriubih.ba, koja promoviše turističke potencijale BiH i nudi mogućnost kupovine ponuda za odmor.
Piše: Andrijana Pisarević / SrpskaCafe.com
