NAPUSTILI BEČ DA ŽIVI SNOVE POD MAJEVICOM
Živio je u Austriji, ali nije bio zadovoljan i odlučio je da se vrati u zavičaj. Potom je u Dragaljevcu, na sjeveroistočnim padinama planine Majevice, "stvorio" raj na zemlji - izletište kojem se dive svi posjetioci.
Riječ je o Darku Steviću, koji zajedno sa Stevicom i Darkom Vasilićem, stoje iza uspješne poslovne priče, nadaleko poznatom Čičinom sokačetu u Semberiji.
Ovaj turistički kompleks, sve popularniji među posjetiocima svih uzrasta, danas je prepoznatljiv simbol Semberije.
Stević je za "InfoBijeljinu" ispričao kako je napustio Beč i ovdje realizovao ideju koja je prerasla u vrhunski biser na turističkim mapama šire regije.
Nezadovoljstvo životom u Beču
"Odluka da se vratim u rodni kraj je donesena nezadovoljstvom tamo. Sve je to lijepo, Austrija je uređena država, možda i najuređenija u Evropi. Moja supruga je tamo rođena, a ja sam tamo otišao 2015. godine, sa namjerom da tamo živim čitav život. Međutim, samim tim životom u tom gradu, tim sistemom koji oni vode i žive i sam taj posao mi se nisu svidjeli", priča Stević za InfoBijeljinu.
Poslije tri godine imao je viziju šta i kako dalje. U dogovoru sa suprugom odlučili su da steknu što više finansija i da ih ulože u Semberiji.
"Samim tim 2018. godine smo došli do priče sa mojim ujakom, da dođemo na ovo imanje i da se vratimo iz inostranstva", priča nam Stević.
Svi bili zaključani zbog korone
Tu proceduru povratka je ubrzao i period virusa korona, kada je Austrija bila zaključana, dok ljudi u semberskim selima skoro da pandemiju nisu ni osjetili - u svojim svakodnevnim obavezama niko je nije ni spominjao.
"A mi smo tamo bili kao u zatvoru", kazuje nam Stević.
U Austriji su im, prisjeća se, i djeca krenula u školu, ali tamošnji nastavni plan i program nisu podržavali, mimo, kako kaže Stević, naše pravoslavne crkve, tako da su i zbog toga gledali da što prije napuste tu zemlju i vrate se u Semberiju.
"Tako da smo avgusta 2022. godine vratili se ovdje definitivno. Supruga je sa djecom na raspustu došla ovde, a ja sam ostao da radim juli i avgust i može se reći da smo od 1. septembra bili i zvanično ovdje", priča nam Stević.
Petoro djece
Tada je njihov najstariji sin krenuo u treći razred, kćerka Tijana u prvi, a sada imaju i Vasiliju koja je u međuvremenu krenula u drugi razred i još dvoje mlađe djece koja tek treba da krenu u školu.
Sa petoro mališana odlučili su da žive na selu - da djeca ovdje idu u školu, a ne da idu u Bijeljinu.
"Ja sam više razmišljanja da je zdravije živjeti na selu. Tamo smo bili sedam godina u stanu, tačnije ja, supruga je čitav svoj život. Ja sam rođen na selu i imao sam svu slobodu kretanja i igre što nam nudi priroda. Tamo smo djeca i ja bili 'zaključani', kada dođeš s posla, to je obaveza da izvedeš djecu u park, da ih izvedeš negdje napolje, nije opušteno kao ovdje", priča nam Stević.
A u selu, u Semberiji, sjedne sa suprugom na kafu, pričaju, a djeca se igraju ispred njih i nemaju obavezu da ih izvode.
Želja da žive na selu
"Tamo to sve izgleda kao neka obaveza, tako da sam ja poželio da odemo na selo i pokušamo da ostvarimo uslove života, da mogu djeca i da treniraju... Bijeljina je blizu nas, na 18 kilometara od centra grada je naša kuća. Trudimo se da djeci pružimo sve što nudi jedan grad, da mogu da stignu i na treninge i turnire itd.", pojašnjava Stević.
Na pitanje da li lokalna zajednica pomaže mladim ljudima na selu, Stević odgovara da mladi koji se bave poljoprivredom imaju podsticaje.
"Međutim, ja sam izašao iz poljoprivrede, ujak je radio i imao svoje poljoprivredno gazdinstvo. Ja nisam želio da se zadržim u tome, prvo ova zemlja ovdje nije posebnog kvaliteta da rađa kako treba, usjevi su većinom loši i prinosi budu razočaravajući iz godine u godinu. Tako da sam ja zbog ljepote okoline i ove prirode koja nas okružuje, zamislio da mi odemo u turističku priču", navodi Stević.
Pridružite se našoj
Viber zajednici
Stanje na graničnim prelazima