NEVESINJAC SA ČINOVIMA IZ PET SVJETSKIH ARMIJA

Tražeći bolji život i mekšu koru hljeba, a ponekad samo zbog izazova, Nevesinjci su stizali u sve krajeve svijeta i gotovo po pravilu su bili uspješni i cijenjeni. U grupi svjetski priznatih Nevesinjaca neizostavno je ime Vasa Glogovca iz sela Dramiševa koji je u mladosti preživio nevjerovatne avanture kakve se mogu naći samo u fantastičnim romanima.Od kuće je otišao kao regrut, a nakon 26 godina vojničke službe u zavičaj se vratio sa činom majora i brojnim vojničkim priznanjima. Vjerovatno je jedini čovjek na planeti koji je vojnička unapređenja zaslužio u pet svjetskih armija. Na početku Prvog svjetskog rata mobilisan je u austrijsku vojsku, kasnije je postao kaplar srpske vojske, pa ruski poručnik, zatim japanski potporučnik i najzad major kineske vojske. Sudbina je ovog Nevesinjca bacala ovamo-onamo tako da se i on sam često pitao šta se to sa njim dešava i šta će na kraju doživjeti. Dvadesetogodišnji mladić Vaso Glogovac 1911. godine kao jedan od šestorice sinova starog ustanika Spasoja Glogovca otišao je na regrutaciju. U to vrijeme to je bila velika čast za svakog mladića, jer su u kadar uzimali samo odabrane. Godinu dana kasnije Vaso je pozvan u vojsku i upućen u Beč gdje su mladići iz BiH obično služili. Kada je izbio rat poslat je na ruski front. Pošto nikako nije mogao da prihvati da ratuje protiv Rusa prebjegao je sa nekoliko svojih drugova u rusku vojsku.

Kasnije, kada je u Rusiji otpočelo okupljanje dobrovoljaca u srpsku vojsku među prvima se prijavio Vaso Glogovac. Hrabro se borio pa je odlikovan srebrnom medaljom za hrabrost i unaprijeđen je u čin kaplara.

Putujući preko Rusije za Solun zarobljen je od strane boljševika i neko vrijeme je proveo u ropstvu. Uspio je nekao da pobjegne, ali je morao ići kroz Sibir gdje su ga uhvatili bjeloarmejci. Tu je našao nekoliko poznanika, pa se priključio carskoj ruskoj vojsci. Brzo je napredovao, pa je dobio novo odlikovanje i unapređenje u čin potporučnika. Kada su Rusijom ovladali bošljevici prebjegao je u Koreju i tu radio teške fizičke poslove. Pošto su stanovnici Koreje često dizali pobune, Japanci su na Korejskom poluostrvu morali da drže jake vojne odrede. Vaso je odlučio da se prijavi Japancima sa željom da stupi u njihovu vojsku. Bio je odlično primljen i to sa činom oficira.

Ali, u japanskoj vojsci nije ostao dugo. Kada su nemiri u Koreji prestali, svi vojnici i oficiri koji su se nalazili u japanskoj vojsci, a koji su bili strani podanici, bili su otpušteni.

U proljeće 1924. godine Vaso se našao u Harbinu.Tragajući za poslom počeo je da uči vožnju automobilom i redovno je odlazio na kurs. Po položenom ispitu, postao je šofer i po harbinskim ulicama upravljao je automobilom. Pošto je znao nekoliko jezika i bio kao stvoren za svaki posao i umio da se snađe u svakoj situaciji, u Harbinu je stekao mnogo prijatelja. Godinu dana kasnije najzad je riješio da se vrati u Jugoslaviju. Ali sudbina ga je bacila još dalje od nje. U to vrijeme japanski agenti po čitavoj Kini vrbovali su ljude za armiju kineskog generala Čang Cu Lina, koji se borio protiv centralne kineske vlade i slavnog Čang Kaj Šeka. Kao bivši ruski oficir, Glogovac dobija unapređenje i dobru platu i stupa u armiju pobunjenika. Komandovao je eskadronom konjičkog puka i isticao se hrabrošću u mnogim jurišima. Zbog svoga junaštva bio je unaprijeđen u čin kapetana, a poslije jedne bitke u kojoj je poginuo komandir eksadrona, primio je komandu i unapređenje u čin majora. S velikom sumom novca, Vaso Glogovac našao se jednog jutra u Šangaju. Tu se najzad ukrcao na brod i preko Indijskog okeana i Sredozemnog mora stigao u Evropu. Poslije šesnaest godina nevjerovatnih avantura ovaj hercegovački seljak stigao je najzad u svoje malo selo Dramiševo, gdje je nastavio da živi sa svojom braćom kao trezven i napredan zemljoradnik. Izvor: Glas Trebinja