BIJELJINSKI BAL OSVJEŽIO SJEĆANJA NA VELIKU LJUBAV

Tradicionalni bal održan je u Sokolskom domu u Bijeljini u okviru kulturne manifestacije "Dučićevi i Magini sati" kojim su osvježena sjećanja na nekadašnju veliku ljubav Jovana Dučića i bijeljinske pjesnikinje Magdalene Živanović.

Bal je imao humanitarni karakter, sav novac od prodaje ulaznica i od dobrovoljnih priloga biće proslijeđen Koaliciji "Kolosi" koja okuplja organizacije i udruženja osoba sa invaliditetom.

Sredstva će biti usmjerena na adaptaciju stambenih jedinica u kojima žive članovi ovog udruženja.

Mladi glumački par koji je glumio Magu i Jovana bili su studenti Marijana Nikolić i Marko Sekulić, koji su istakli da im je velika čast što im je večeras pružena ova prilika.

Za balski perfomans bili su zaduženi Udruženje muzičkih umjetnika Semberije, Hor "Srbadija", SKUD iz Janje, ansambl "Bisernica" i kvartet "Uvertira" iz Loznice

U ime organizatora Filip Božić je rekao da su se Dučić i Magdalena upoznali 1893. godine na jednom balu i koristeći tu simboliku sada organizuju i ovaj bal.

Menadžer grada Tatjana Pantić rekla je da su Dučić i Maga ostavili izuzetan pečat u istoriji Bijeljine, Maga kao prva bijeljinska pjesnikinja, koja je za to vrijeme, prema njenim riječima, napisala prilično smjele i progresivne pjesme.

Trebinjac Jovan Dučić smatra se najznačajnijim pjesnikom modernizma i liričarom zlatnog doba srpske književnosti. Pjesnik, pisac i diplomata, jedan od osnivača Narodne odbrabe i član Srpske kraljevske akademija, sa godinu dana ostao je bez oca Andrije koji je poginuo u Hercegovačkom ustanku.

Nakon osnovnog obrazovanja u Trebinju, srednju trgovačku školu završava u Mostaru, učiteljski fakultet u Sarajevu i Somboru.

Oštar kritičar austrougarske vlasti na jeziku i peru protjeran je iz Bijeljine, gdje je jedno vrijeme radio kao učitelj. Progon zbog pjesama “Otadžbina” i “Oj Bosno” odveo ga je do manastirske škole u Žitomisliću.

Ipak godinu poslije vratio se u Mostar i sa Alkesom Šantićem pokrenuo časopis Zora ali iz istih razloga je ostao i bez ovog posla zbog čega odlazi u Ženevu gdje je završio pravni fakultet i nakon toga dobio posao u Ministarstvu inostranih poslova Srbije.

Službovao je u Carigradu, Sofiji, Rimu, Atini, Kairu i Madridu.  Sa okupacijom Jugoslavije 1941. i nakon što je Španija priznala NDH odlazi u neutralnu Portugaliju, a potom u Ameriku. U Ilinosu je do smrti, 1943. godine, vodio organizaciju koja je predstavljala srpsku dijasporu u Americi, čiji je osnivač Mihajlo Pupin.

Posljednja želja mu je bila da ga sahrane u Trebinju, što je i urađeno 22. oktobra 2000. godine, kada su njegove kosti iz SAD prevezene u grad pod Leotarom.

Za Dučićevu slikovitu poeziju melodičnog ritma mnogi književnici su rekli da oslikava njegov otmen, diskretan i duhovit karakter.