VRBASKA BANOVINA – ZEMLJA ROMANTIKE

“Zemlja romantike”, ovako je nazvana Vrbaska banovina u turističko-putopisnom tekstu 1937. godine. List “Razvitak” piše o turizmu u ovoj, jednoj od devet banovina, tadašnjih upravnih oblasti Kraljevine Jugoslavije, sa sjedištem u Banjaluci.

FOTO: SRNA

Vrbaska banovina, navodi putopisac A. Dekaris, bogata je i obdarena prirodnim ljepotama, a po “sklopu i raznolikosti terena, narodnim nošnjama i običajima, orijentalnom obilježju i istorijskim spomenicima predstavlja zemlju romantike, koja je kao stvorena da privlači posjetioce željne da se nagledaju prirodnih ljepota i osobenosti stanovništva”.

Autor teksta, između ostalog, navodi da se mnogo puta, “prilikom boravka u najcivilizovanijim zemljama Evrope” uvjerio da su ”pojedinci, vaspitani knjigama i novinskim izvještajima, imali sasvim čudno, posve netačne i nejasne predstave o našoj državi i narodu, kao i ostalim, naročito balkanskim državama i narodima”.

Kao jedan od zaštitnih znakova Banjaluke, kao centra Vrbaska banovine, i tada i sada, zgrada je Banskog dvora. I za domicilno stanovništvo i za turiste mjesto koje intrigira i budi znatiželju da otkriju šta se krije iza njegovih zidina.

U njegovim odajama radili su i živjeli banovi Milosavljević, Đorđević, Kujundžić, a poslednji put dom je bio porodici bana Lazarevića, čiji potomci i danas žive u Banjaluci.

Nadežda Lazarević Kovačević jedina unuka, jedinog Krajišnika, bana dr Todora Lazarevića odlučila je da “skine prašinu” sa tog “zlatnog, građanskog” djela istorije Banjaluke. U ovoj svojevrsnoj misiji imala je nesebičnu pomoć supruga Dragana Kovačevića koji rukovodi Fondacijom “Dr Todor Lazarević, ban Vrbaska banovine”. Oni su osmislili i u saradnji sa Banskim dvorom realizovali stalnu izložbenu postavku "Vrbaska banovina: tragovi, obrisi, odjeci", u okviru koje se organizuju i tematske izložbe.

- Ta izložbena postavka je ideja i ostvarenje sna moga supruga, a ja sam bila samo pouzdan timski asistent - ističe neskromno za Srnu Lazarević Kovačević.

Nukleus izložbe čini porodična zaostavština četvrtog po redu bana Vrbaska banovine i porodica sa kojima se orodio: Dobraša, Miljevića, Šoštarića, Dušanića, Petrovića.

Dr Todoru Lazareviću je kao kruna njegove nacionalne i političke borbe za dobrobit naroda, a naročito njegovih Krajišnika, dodijeljena jedna od najviših časti u kraljevini Jugoslaviji - položaj prvog čovjeka jedne od devet banovina, koji je bio odgovoran jedino kralju.

Lazarević je u julu 1908. dobio indeks bečkog Pravnog fakulteta i postao viđen i istaknut u naprednim akademskim krugovima. Objavljivao je radove u Kočićevoj “Otadžbini”, u Bosanskoj i Srpskoj vili u Brankovom kolu i bečkoj Srpskoj zori… I mada ponosan na obrazovanje i titulu doktora pravnih nauka stečene na Bečkom univerzitetu, kada je postao otac sinu, Predragu Gugi Lazareviću često je govorio: “Ti ćeš studirati u Parizu, Beč je, ipak, periferija Evrope.”

Prvi svjetski rat proveo je radeći kao sudija u Sarajevu, Derventi, Zenici, Foči i Tomislavgradu, a predsjednik suda bio je u tadašnjem Bosanskom Novom, srećan što je na taj način izbjegao služenje u okupatorskoj vojsci Austro-Ugarske monarhije, što mu je omogućavalo da iz pozadine pruža moralnu podršku srpskoj vojsci.

Karijeru advokata započeo je u Banjaluci, sve vrijeme aktivno sudjelujući u političkom životu, pa je za narodnog poslanika Kraljevine biran u tri navrata. Kao nesporni lider Krajine, koji je uživao poštovanje ne samo Srba, nego i Hrvata i muslimana primio je brojna odlikovanja.

- Područje koje je obuhvatala Vrbaska banovina bilo je vijekovima zlostavljano od strane okupatora. Po riječima Vase Pelagića, ¢Turska je ubijala tijelo, a Austro-Ugarska i tijelo i dušu¢. I nakon oslobođenja 1918. godine, zapostavljali su ga i domaći vlastodršci - rekla je za Srnu Nadežda Lazarević Kovačević.

Kako navodi, u 1929. godine. proglašenu Kraljevinu Jugoslaviju, Vrbaska banovina je ušla kao najnerazvijenija u svim segmentima života. I tek tada uz podršku agilnog i čestitog prvog bana, Svetislava Tise Milosavljevića, njeni stanovnici su dobili i iskoristili priliku da pokažu šta znaju i mogu.

- Svi viđeniji ljudi, među kojima su prednjačili trgovci, smatrali su čašću i dužnošću da pomažu i ulažu u razvitak svoje zajednice, a ne da, kao danas, samo očekuju da od nje nešto dobiju. U razvijenom građanskom društvu koje se formira, individualizam, kao jedna od njegovih važnih odlika, dolazi naročito do izražaja u oblikovanju njegovog nukleusa - porodice. Iako sa izraženom osobenošću i orginalnošću, ta građanska porodica poštuje svoju kulturu i tradiciju, ali, isto tako, toleriše i uvažava tuđe i drugačije načine života - navodi Lazarević Kovačević.

Nažalost, ističe ona, taj period je trajao prekratko, u istorijskim razmjerama, samo tren, ali je ostavio neizbrisiv trag, jer se dometima toga vremena i danas dičimo.

- Međutim, taj i takav način je marginalizovan iz više društveno-istorijskih razloga. Porodične i ratne tragedije, izbjeglištvo, migracije stanovništva kao i događaji vezani za uspostavljanje poslijeratnog sistema vrijednosti prekinuli su kontinuitet razvoja i očuvanje ovog sloja društva kao nosioca razvoja. A, sve više je dovodilo i do devastacije seoskih sredina, što je prouzrokovalo sve veći pad nataliteta, kao jedne od najvećih pošasti današnjice - rekla je Nadežda Lazarević Kovačević jedina unuka četvrtog bana Vrbaska banovine dr Todora Lazarevića.

Izvor: SRNA / Autor: Dubravka Gajić