SRPČANIN GITARAMA DARUJE NOVI ŽIVOT

Svaka gitara ima svoju priču i dušu, a moj zadatak je da joj vratim pravi zvuk i da njena muzika oživi, riječi su Gorana Marića iz Srpca, koji je do sada popravio i obnovio više od hiljadu gitara i drugih žičanih instrumenata, među kojima je i legendarna gitara poznate kantautorke Jadranke Stojaković.

FOTO: Glas Srpske

Osim što je izuzetan majstor i muzičar, Goran je i zdravstveni radnik, otac troje djece i čovjek koji je svoj talenat pretočio u hobi, koji danas prerasta u pravu umjetnost.

Sve je počelo kada je zamijenio pojačalo za neispravnu gitaru i odlučio da pokuša da je popravi.

- Činio sam to na razne načine, od sječenja i vraćanja vrata na gitari i lijepljenja. Došao sam do raznih ideja kako da sredim pragove, uštimam je i ugradim elektroniku. I na kraju, uspjela je da proradi u mojim rukama. Čak sam jedno vrijeme i svirao na njoj, a na kraju sam je poklonio rođaku. To je jedna od prvih gitara koju sam sredio, a mnogo je bilo i onih koje sam popravljao i drugovima - rekao je Goran.

Oduvijek ga je zanimalo kako instrumenti funkcionišu. Koristio je internet i engleski jezik da istražuje, čitao blogove o elektronici, podešavanju i zamjeni pragova. Sve je učio sam, kroz praksu.

- Najčešći kvarovi koje srećem su na pragovima ili u jednostavnom podešavanju instrumenata. Proces nije težak, ali zahtijeva mnogo strpljenja i osjećaja. Nekad sam za jednu gitaru trošio sedam sati, danas to radim za tri do četiri sata - kaže Goran.

Osim gitara popravlja i kontrabase, tamburice, violine, violončela i bas gitare. Za petnaest godina rada prošao je kroz sve procese, od lomova do lakiranja.

Mnogi mu dolaze iz okolnih mjesta, ali i iz drugih dijelova zemlje i inostranstva.

Posebno je ponosan što je u ruci držao gitaru čuvene Jadranke Stojaković, koju mu je donio njen fizioterapeut, a riječ je o poznaniku iz Banjaluke koji je strastveni ljubitelj gitara.

- On je jedno vrijeme njegovao Jadranku, koja je znala da se više neće moći baviti muzikom iz zdravstvenih razloga i zato mu je dala gitaru na poklon. Bila je u odličnom stanju, sa originalnim koferom. Rekao sam mu da je dobro čuva, jer se radi o vrijednom instrumentu i još vrednijoj uspomeni - rekao je Goran za „Glas Srpske“.

Ovim poslom se, prema njegovim riječima, bavi još svega nekoliko majstora u regionu, a za sada još nema dovoljno interesovanja mladih da se bave tim zanatom.

- Ima jedan dječak čiji djed želi da ga naučim. Planiram mu pokazati osnove, ali to zahtijeva puno vremena i vježbe. Za nekog ko želi da počne ovaj posao najbolje bi bilo da je muzičar, gitarista ili basista, da zna kako instrument treba da "leži pod rukom". Treba mnogo strpljenja, preciznosti i ulaganja. Na početku je to skoro volonterski rad, jer se uči kroz praksu i nema zarade, dok ne uđeš u štos - kaže ovaj talentovani majstor, koji je na društvenim mrežama poznat kao "Servis gitara Goran Marić".

Zaposlen je u laboratoriji u Domu zdravlja u Srpcu, a dosta slobodnog vremena koristi i za muzičke nastupe, samostalno, ali i sa bendovima iz Banjaluke i okolnih opština, svirajući i pjevajući narodnu i zabavnu muziku.

Iako je pravi virtuoz na gitari, uspješno svira i kontrabas.

- Balansiranje između posla i porodice nije lako. Supruga Sanja vodi kuću i brine o djeci, a ja zarađujem. Djeca su još malena, ali srednji sin Nikola već stalno nešto šarafa i rastavlja igračke. Podsjeća me na mene, nijednu igračku nisam sačuvao i sve sam rastavio. Možda i oni budu voljeli majstorisanje, nikad se ne zna - kaže Goran, koji sprema i prvu autorsku pjesmu, baladu i biće, kako kaže, posvećena njegovoj ženi.

Pored muzičke i servisne karijere bavi se i grafičkim dizajnom i video-produkcijom. Planira da jednog dana pokrene muzičke radionice, a želja mu je da ode i u Njemačku da bi na stručnim edukacijama dodatno usavršio znanje o popravci gitara.

Goran se četiri godine bavio latinoameričkim i standardnim plesovima u Plesnom klubu "Ritam" iz Srpca, a osvajao je i nagrade.

- To je bilo još u osnovnoj školi. Prijatelji su me nagovarali da idem s njima. Svi su brzo odustali, a ja ostao. Bilo je lijepo, naučio sam razne plesove, nastupao i na opštinskim ceremonijama. To je lijepo za mlade, da se bave sportom, plesom, da se druže i socijalizuju – zaključio je Goran.