IVANA MOČEVIĆ ZNANJEM BRIŠE GRANICE

Od Praga do Beča, preko Anžera i Šangaja mlada Banjalučanka Ivana Močević putuje svijetom u potrazi za znanjem i novim iskustvima, ne odustajući ni onda kada joj se najviše činilo da neće uspjeti.

FOTO: Glas Srpske

Ova studentkinja prve godine master programa na Češkom univerzitetu životnih nauka rekla je za "Glas Srpske" da je jedan od najvažnijih koraka u životu napravila prema preporuci profesora banjalučkog Poljoprivrednog fakulteta na kom je diplomirala hortikulturu.

- Preporučili su mi Erazmus Mundus program, jer je to jedna od rijetkih stipendija u Evropi koja pokriva sve troškove studiranja i života. Proces apliciranja bio je veoma naporan i skup, a trenutno pohađam prvu godinu "Danube AgriFud Master" u Pragu. Po završetku studija dobiću duplu diplomu, jer sljedeću godinu mastera provodim na univerzitetu u Beču - kazala je Močevićeva za "Glas Srpske".

Prag joj se, kaže, dopada jer je prilagođen svima i pun sadržaja, a veliko joj olakšanje predstavlja činjenica da gotovo svi govore engleski jezik.

- Razlika u studiranju ima, jer u inostranstvu je nastava više fokusirana na praktični rad. Piše se dosta projekata i radova, a manje se memorišu informacije kao što je slučaj u našem regionu. Moj program zahtijeva stažiranje preko ljeta - rekla je Močevićeva

Odlazak u Češku samo je jedno od njenih putovanja svijetom u potrazi za edukacijom, a bila je u Kini, Francuskoj i u Americi.

- U Kini sam provela šest sedmica u gradu Hangdžou na Univerzitetu Džeđang. Najviše me je iznenadio njihov tehnološki napredak. Radila sam na istraživanju povezanosti protoka soka u biljkama sa klimatskim i zemljišnim uslovima, te procjeni rizika od klizišta - navela je ona.

Kulturna razmjena bila je jedan od ciljeva programa, pa su učesnici imali organizovana putovanja, a nekoliko putovanja su i sami osmislili.

- Jednom prilikom je majka sa četiri kćerke u parku tražila da se fotografišem sa svima pojedinačno. Ljudi su se stalno okretali i gledali u nas, ali ne iz zle namjere nego iz radoznalosti - prisjetila se kroz smijeh i dodala da joj je bilo žao kada ih se jedna djevojčica prepala i zaplakala.

Tokom posljednje godine prvog ciklusa studija bila je na studentskoj razmjeni u Francuskoj u gradu Anžeru što opisuje najuticajnijim podvigom.

- Tih šest mjeseci pomoglo mi je da se oslobodim i izađem iz zone komfora, stekla sam više samopouzdanja, ali postala sam i društvenija. Najljepši period mi je bilo putovanje u grad Etretat i posjeta dvorcu Versaj, jer sam se sprijateljila sa ostalim studentima - navela je ona.

Prvi put se susrela sa kulturnim šokom kada je tokom srednje škole otišla mjesec dana u Sjedinjene Američke Države. Bilo joj je nepojmljivo kad je vidjela da oni u kućama hodaju obuveni.

Jezičke barijere ponekad budu dobre, kazala je, jer ne čujete i ne razumijete ljude i njihove probleme, pa možete biti u svom svijetu i opustiti se.

- Međutim, teško je kada ste u situaciji u kojoj morate s nekim komunicirati, a ne možete. U Francuskoj sam imala problem u banci, jer niko nije znao engleski jezik, pa sam se morala osloniti na društvo za pomoć. Taj problem srećom nisam imala u Kini, jer su toliko oslonjeni na tehnologiju da se u kafićima i restoranima naručuje aplikacijama i skeniranjem kodova, a jelovnici se automatski prevode - rekla je ona.

Većina stranaca koje je upoznala nije znala gdje se nalazi BiH, a onima koji su ponešto znali bilo je čudno kako je BiH podijeljena.

- Voljela bih ostati u Evropi, ali i provesti nekoliko godina u Aziji. Kod nas nema dovoljno prilika za mlade, a mogućnost napretka je mala. Nakon posljednjih putovanja shvatila sam koliko mi se vrata otvara širom svijeta - kazala je ona.

Najveći oslonac i podrška su joj porodica i prijatelji, a pogotovo mlađa sestra zbog koje rado sjeda na let do Švedske da je posjeti.

Mladima koji planiraju da se upuste u ovakve avanture savjetuje da ne odustaju, jer se svaki trud isplati i svaki izlazak iz zone komfora donosi nešto veliko.

- Nikad nisam posustala kad sam nešto započela, ali iz straha sam htjela odustati od stažiranja u Kini kad sam saznala da sam izabrana. Nisam znala kako ću sama otići tamo, ali uprkos tome shvatila sam da ću požaliti ako ne odem i da će mi se na kraju dopasti - rekla je ona i istakla da se nada da će njena iskustva drugima poslužiti kao ohrabrenje.