VLADIMIR TADIĆ: AKO POSTOJI MAGIJA ZA USPJEH, TO JE POSVEĆENOST

Naš višestruko nagrađivani fotograf Vladimir Tadić nedavno je osvojio je prvu nagradu u kategoriji sportske fotografije na prestižnom fotokonkursu u u Dubaiju, što smo iskoristili kao povod za razgovor o njegovom umjetničkom radu, posebno o fotografiji koja je osvojila svijet.

Radi se o međunarodnom fotografskom takmičenju Hamdan bin Mohammed bin Rashid Al Maktoum International Photography Award (HIPA), a proglašenje pobjednika održano je 11. novembra u impozantnom Muzeju budućnosti u Dubaiju.

Vladimir je do sada međunarodnu javnost fascinirao kadrovima prirodnih ljepota širom Republike Srpske i BiH, a na tron u Dubaiju stigao je sa fotografijom koja prikazuje proglašenje pobjednice evropskog bokserskog prvenstva za kadete u sportskoj dvorani Borik u Banjaluci.

FOTOGRAFIJA IZ BORIKA NA TRONU SVIJETA – TADIĆ OSVOJIO NAGRADU U DUBAIJU

On je bio jedini predstavnik BiH na ovom prestižnom takmičenju i kao lauret najbolji ambasador naših prostora u UAE.

Imao je priliku da razgovara i sa stranim novinarima o imidžu BiH u svijetu, a ranije su glavne asocijacije obično bile – rat, nedaće, stradanja…

“Kroz svoje umjetničke fotografije, prvenstveno krajolika ali i sportskih uspjeha, uspio sam da promijenim takvu sliku zemlje”, dodao je Vladimir.

Razgovarali smo i o tome da mu je ova nagrada došla u pravom trenutku.

“Ove godine došao sam u gotovo bezizlaznu situaciju, koja me je postavila pred izbor – ili da napuštam ovo čime se bavim ili da radim dok me oprema potpuno ne izda. Ova nagrada mi produžava mogućnost da se bavim ovom vrstom umjetničke fotografije”.

Da li si odmah prepoznao da bi ova fotografija mogla da osvoji nagradu na ovako prestižnom takmičenju?

Kada je u pitanju HIPA takmičenje, imao sam namjeru da odgovorim na svaku temu, uključujući i sportsku. Iskoristio sam svoje dosadašnje iskustvo, s obzirom na to da godinama učestvujem na međunarodnim konkursima umjetničke fotografije, a i sam sam bio član žirija. Zahvaljujući tome, mogao sam se postaviti u ulogu žirija i odabrati fotografiju koja bi mogla biti najprikladnija. Kada razmišljaju o sportu, ljudi obično razmišljaju o akciji. Ovdje se radilo o rekaciji, a niko ne očekuje da u sportskoj fotografiji vidi izraz lica i govor tijela. Mislim da je taj detalj izdvojio moju fotografiju.

Nagrađivan si uglavnom za slike krajolika, prirode. Da li je izazovnije slikati prirodu ili ljude?

Sportska fotografija je jako zahtjevna, sve je brzo, izmiče ispred oka, i ako ne iskoristite svaki milisekund, trenutak će nestati. Takođe, i slike prirode imaju svoje izazove. Morate boraviti na terenu, poznavati orjentaciju, konfiguraciju, meteorologiju, uslove… Međutim, s obzirom na to da ja imam veliki žar za fotografisanje naših krajolika, eventualne poteškoće, praktično i ne osjetim.

Slika za koju si nagrađen u Dubaiju je fascinantna, ali pretpostavljam da tako nije bilo na počecima. Postoji li “magični savjet” koji bi dao početnicima u svijetu fotografije ili ključna stvar koja je presudna da istraju i uspiju?

Posvećenost. Ono čega ste vi spremni da se odreknete za jednu fotografiju, čini tu fotografiju posebnom.

U ovome dijelom leži i odgovor na moje naredno pitanje. Šta je, mimo dobre opreme, nužno da bi neko bio dobar fotograf?

Morate poznavati temu koju fotografišete. Potom, biti posvećen detaljima. Na kraju krajeva, možete biti najbolji fotograf na svijetu i imati vrhunsku opremu, ali ako ne dotaknete srce posmatrača, konkretno nekoga u žiriju, ta fotografija vjerovatno neće proći. Ipak, na taj dio, najmanje utičete. Zato vjerujem da je konačni ishod u Božijim rukama.

Pored samog fotografisanja, fotografima dosta vremena iziskuje selekcija slika i obrada. Šta je zahtjevnije, izaći na teren i napraviti fotografiju ili naknadno “srediti finalni proizvod”?

Konkretno kod sportske forografije, na terenu ste kao snajperista. Fotoaparat je stalno na oku i morate biti spremni na akciju. U tom kontekstu, teže je na terenu. Nagrađena fotografija sa bokserskog prvenstva, praktično i nema obrade, samo je konvertovana u crno-bijelo jer je bila u boji i tu se završava sva priča.

Kod fotografije krajolika koje obično radim, planiranje je pola posla. Onda slijedi rad na terenu, a kad dođete kući i prebacite to na računar slijedi obrada jer su svjetlosni uslovi teži nego, primjera radi, uslovi koji su vladali u dvorani gdje se odvijao boskerski meč, a svjetlo bilo dizajnirano da osvijetli takmičare. Vaše je samo da uhvatite momenat. Kod fotografije krajolika, fotografišete u sunce, radi se o velikim dinamičkim rasponima, i tehnički je zahtjevno.

Dugo godina se baviš fotografijom, dobio si brojna priznanja i nagrade, ali prepostavljam da nisu uvijek sve fotografije izvrsne. Kako zadržati entuzijazam, volju, fokus?

Zadovoljan sam ako godišnje imam dvije, tri fotografije koje se ističu i postignu svjetske rezultate. Upravo ovakvi fotografski konkursi, kao što je ovaj u Dubaiju, daju mi krila i podsticaj da nastavim dalje.