Zahvaljujući ovoj centrali Banjaluka je bila među prvim gradovima na Balkanu, ali i čitavoj Evropi, koja je dobila električnu energiju. Prema podacima istoričara, bilo je to osam godina prije nego što je struju dobio Zagreb.Za najstariju hidroelektranu na Balkanu bilo je planova kako je oživjeti, a jedan od njih je da se mjesto pretvori u muzej. Nažalost, ovaj objekat još uvijek je prepušten zubu vremena i na njegovu revitalizaciju se čeka. Hidrocentralu su podigli trapisti, koji su u Banjaluku došli u junu 1869. godine, te svojim dolaskom donijeli brojna tehnička dostignuća koja nisu ni bila poznata na ovom području.
Prema zapisima, u vrijeme kada je centrala radila, samostan Marija Zvijezda sa svojim pogonima u Delibašinom Selu noću je ličio na grad iz bajke.Godine 1902. uprava vojne željeznice u Banjaluci - Predgrađe zamolila je trapiste da im svojom strujom osvijetle oba kolosijeka, zgradu uprave i radionicu i toj molbi je udovoljeno. Kasnije su urađeni novi vodovi za prenos električne energije po savremenim tehničkim zahtjevima, pa je od tada cijeli grad bio snabdjeven električnom energijom. U proljeće 1913. godine nabujali Vrbas probio je drvenu branu, a samostan i grad ostali su u mraku. Trapisti su procijenili da popravak nije moguć, zbog čega su počeli s izgradnjom betonske brane, koja je dovršena krajem ljeta 1914. godine. Nakon toga, hidrocentrala je radila sve do osamdesetih godina prošlog vijeka, a danas mjesto koje je nekada osvjetljivalo čitav grad na Vrbasu potpuno u tami. Izvor: Nezavisne novine/Foto: Anadolija